Pratite nas

Sudbine

Okrutna igra sudbine: KONJ MU IZNENADA PAO NA AUTO I SMRSKAO MU GLAVU

Published

on

Britanac Ijan Tilston (34) doživio je bizarnu saobraćajnu nesreću kada mu je konj pao na auto i smrskao mu lice do te mjere da ga porodica prepoznaje samo po nosu.

On je jedva ostao živ nakon što je 10. januara prošle godine na raskrsnici naletio na životinju koja je pobjegla sa obližnje njive na putu između Havardena i Nantviča u Češiru. Dok je vozio klizavim putem, automobil ispred njega je udario konja, koji je odletio ka njegovim kolima i pao pravo na šoferšajbnu.

Ijan je hitno prebačen u bolnicu “Salford” gdje je obavljena spasonosna operacija mozga. Poslije je uslijedio niz hirurških zahvata kako bi mu se rekonstruisalo lice.

Više od godinu dana nakon nesreće Ijanov brat Adam je za medije rekao da je stavljen u indukovanu komu.

“Imao je nekoliko operacija, a čak su mu i rekonstruisali lice. Njegovo cijelo lice je smrskano u sudaru i morali su da mu uklone dio lobanje tokom operacije. Bio je u potpunom haosu nakon nesreće i samo smo po nosu znali da je to on – ispričao je Adam za Liverpul eho.

Ijanu su teške povrede zauvijek promijenile život, jer je izgubio vid i treba mu 24-časovna njega.

“Žele da ga otpuste, ali nam trebamo negdje da ga prebacimo. Sada pokušavamo da transformišemo kuću naše mame. Željeli bi da on kod kuće ima nekakav kvalitet života. Jednostavno želimo da mu nešto sredimo – kaže Adam.

On se zatim osvrnuo na samu nesreću, čiji je uzroke istražila policija, ali nije pronašla ničiju odgovornost.

“Policija je tada rekla da je to bila čudna nesreća i da je ograda bila u dobrom stanju, ali su konji ipak pobjegli – kazao je Ijanov brat.

Adam je objasnio da su mu ljekari rekali da je krvarenje na mozgu njegovog mlađeg brata najgore koje su ikada vidjeli. Međutim, Ijan sada može da govori i takođe je u stanju da djelimično pomjera desnu ruku, nešto što se činilo nemogućim daleko prije 12 mjeseci.

Uprkos svom ogromnom napretku, Ijan je pretrpio teško oštećenje mozga i sada je slijep i nepokretan. Takođe, ponekad misli da je 2010. godina.

“Bio sam na poslu i oko 9.30 ujutru me je nazvao djed. To je bio prvi put u životu da sam ga čuo da plače. Pomislio sam na najgore, da je umro. Otišao sam kod bake i deke i čekali smo vijesti. Od tada su nam se životi promijenili. U početku smo se pripremali na najgore – prisjeća se Adam.
Dodaje da je prekretnica bila kada je na intenzivnoj njezi podigao palčeve prema njima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending