Pratite nas

Zanimljivosti

ODRŽIVI SPOMENICI: OVO SELO POSADI 111 STABALA ZA SVAKU ROĐENU DJEVOJČICU

Published

on

Priča ovog sela počinje 2006. godine kada je seoski starješina izgubio svoju kćerku te nakon njene smrti došao na ideju da uradi važno djelo u njenu čast.

Tada je predložio ovu nevjerovatnu ideju da se u selu posadi 111 stabala kada god se rodi djevojčica u Rajasthanu.

U atmosferi u kojoj nas svako jutro mediji dočekuju pričama o djevojkama koje su mučene, silovane, ubijane ili tretirane na ovaj ili onaj način, u indijskim „seoskim republikama“ s vremena na vrijeme se donose neke dobre vijesti.

Selo u okrugu Rajsamand u južnom Radžastanu, tiho praktikuje svoj vlastiti, domaći brend eko-feminizma i postiže spektakularne rezultate.

Posljednjih nekoliko godina, selo Piplantri panchayat je spašavao djevojčice i istovremeno povećavao zeleni pokrivač u i oko njega, piše Hindu Times.

 Ovdje seljani sade 111 stabala svaki put kada se djevojčica rodi i zajednica osigurava da ovo drveće preživi, postižući plodove kako djevojčice odrastaju.

Tokom posljednjih šest godina, ljudi su ovdje uspjeli posaditi preko četvrt miliona stabala na pašnjacima u selu – uključujući nim, sheesham, mango, Amla i mnoge druge.

U prosjeku se ovdje rodi 60 djevojčica svake godine, prema bivšem seoskom šarpanhu (vođa sela) Shyamu Sundaru Paliwalu, koji je bio ključan u pokretanju ove inicijative u znak sjećanja na svoju kćerku Kiran, koja je umrla prije nekoliko godina.

U otprilike polovini ovih slučajeva, roditelji nerado prihvataju djevojčice, kaže on.

Takve porodice identifikuje seoski odbor koji se sastoji od direktora seoske škole zajedno sa članovima panchayata i anganvadija.

Velike prednosti očuvanja drveća

Ljudi takođe sade 11 stabala kad god član porodice umre.

Ali ovo selo od 8.000 stanovnika nije stalo samo na sadnji drveća i ozelenjavanju njihovih zajedničkih dobara. Kako bi spriječili da ova stabla budu zaražena termitima, stanovnici su oko njih posadili preko dva i po miliona biljaka Aloevere. Sada su ova stabla, posebno Aloevera, izvor sredstava za život za nekoliko stanovnika.

  • Postepeno smo shvatili da se aloevera može prerađivati i plasirati na različite načine. Zato smo pozvali neke stručnjake i zamolili ih da obuče naše žene. Sada stanovnici proizvode i prodaju proizvode od aloevere kao što su sok, gel, kiseli krastavci itd. – kaže on.

Prednosti očuvanja drveća su izuzetne. Drveće osigurava hranu, energiju i prihod kako bi pomoglo zajednicama da postignu dugoročnu ekonomsku i ekološku održivost. Drveće takođe filtrira vazduh i pomaže da se preokrenu uticaji klimatskih promjena. Za samo godinu dana, zrelo lisnato drvo proizvodi kiseonik koliko ga udahne 10 ljudi.

Seoski panchayat, koji ima studijski snimljenu himnu i vlastitu internet stranicu, potpuno je zabranio alkohol, otvorenu ispašu životinja i sječu drveća. Seljani tvrde da ovdje nije bilo nikakvih policijskih slučajeva u posljednjih 7-8 godina.

Gospodin Paliwal se prisjeća posjete društvene aktivistkinje Ane Hazare, koja je, kaže, bila veoma zadovoljna napretkom sela.

  • Ali Radžastan je prilično zaostao u smislu razvoja sela u poređenju sa panchajatima u Andra Pradešu, Maharaštri itd. Zato moramo naporno raditi na stvaranju sve više i više osnaženih sela – kaže bivši sarpanč, nadajući se da će ga vlada poslušati.

 

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending