Zanimljivosti

Odbio je da se vrati avionom na posao, šef mu dao otkaz: „SPORI PUTNIK“ NIJE ŽELIO DA PRIHVATI ULTIMATUM

Published

11 mjeseci

30/10/2023

Đanluka Grimalda odlučio je da promijeni način putovanja prije 13 godina u pokušaju da bude u miru sa sobom u svjetlu produbljivanja klimatske krize.

U praksi, to je značilo da leti što je moguće manje kada prisustvuje međunarodnim konferencijama i umjesto toga daje prioritet održivijim metodama transporta kako bi se smanjio njegov uticaj na životnu sredinu.

„Moram da učinim sve što mogu da apleujem na promjene što je jače moguće, pa sam zbog toga donio ovu odluku“, rekao je Grimalda.
Đanluka Grimalda je međutim nedavno bio suočen sa dilemom. Njegov poslodavac, Institut za svjetsku ekonomiju Kiel, istraživački centar sa sjedištem u Njemačkoj, naredio mu je da u kratkom roku završi svoj terenski rad u Bugenvilu kod obala Papue Nove Gvineje u jugozapadnom Pacifiku i vrati se za svoj radni sto — ili će da izgubi svoj posao.

Ultimatum je praktično zahtijevao od Grimalde, istraživača klime i samozvanog „sporog putnika“, da se odmah ukrca na let za Evropu.

Odbio je i dobio je otkaz – ali kaže da bi istu odluku ponovo donio u trenu.

U razgovoru za CNBC iz udaljene provincije u Papua Novoj Gvineji, Grimalda je rekao da je počeo „sporo da putuje“ prije oko 13 godina.

Emisije iz vazdušnog saobraćaja značajno doprinose klimatskim promjenama, a poznato je da je vazduhoplovstvo jedan od najizazovnijih sektora za dekarbonizaciju. Zaista, istraživači su procijenili da putovanje avionom čini oko 4% globalnog zagriajavanja izazvanog ljudima.

„Čak i kada sam došao ovdje prije sedam mjeseci uspio sam da “usporim” putovanje samo do Singapura, a onda sam uhvatio avion jer je bilo nemoguće, kao što sada znam, pronaći neku vrstu drugačijeg načina transporta iz aviona“, rekao je Grimalda.
„Zaista sam bio odlučan da se vratim bez aviona, djelimično zbog sopstvene moralne posvećenosti… ali sam takođe želio da pošaljem snažan signal da je u trenutnoj situaciji progresivnog klimatskog sloma veoma važno da ono što smatramo vanrednim akcijama postati sve normalniji.”

Grimalda je u utorak rekao da je bio zaglavljen na teretnom brodu u kompleksu posljednjih 10 dana. Međutim, nadao se da će od petka moći da nastavi svoje epsko putovanje od 15.000 milja (24.140 kilometara) kopnenim putevima. Planira da se konačno vrati u Evropu oko druge nedjelje decembra.

Po povratku u Njemačku kasnije ove godine, rekao je Grimalda, namjerava da podnese tužbu protiv svog bivšeg poslodavca zbog nezakonitog otpuštanja.

Portparol Instituta za svjetsku ekonomiju Kil rekao je za CNBC da institut ne komentariše u javnosti pitanja internog osoblja.
„Posvećeni smo tome da putujemo bez aviona u Njemačkoj i drugim zemljama EU, koliko god možemo. Ako je putovanje avionom neophodno, obezbjeđujemo kompenzaciju CO₂. Plaćamo naknade za emisije kroz projekte zaštite klime“, dodali su.

Grimaldino sporo putovanje kući dolazi nakon nekoliko mjeseci terenskog rada na društvenim uticajima klimatskih promjena na ostrvu Bugenvil. On je rekao da je završetak njegovog istraživačkog projekta odložen nizom nepredvidivih incidenata, od „velikih bezbjednosnih prijetnji“ do erupcije vulkana.

Na pitanje kako se osjeća zbog gubitka posla zbog odbijanja da leti, Grimalda je rekao:

„Mislim da je to bila cijena koju vrijedi platiti i to je nešto što bih ponovo uradio iz najmanje tri razloga.
„Prije svega, ovaj zahtjev mog instituta sam doživio kao neku moralnu i psihološku ucjenu i mislio sam da bih, da sam popustio takvoj ucjeni, izgubio dostojanstvo. Dakle, zaista nisam želio da popustim u tome.”

„Drugo je da sam obećao svim 1.800 učesnika u svom istraživanju da ću učiniti sve što je moguće da im olakšam patnju. To su ljudi koji svakodnevno doživljavaju klimatske promjene“, dodao je on, napominjući da su priobalne zajednice sa kojima je sarađivao bile prinuđene da se presele u unutrašnjost u svjetlu porasta nivoa mora.

„I konačno, pomislio sam da je na kraju ovo prilika koju sam možda morao da iskoristim, jer kao zabrinuti naučnik o klimi i zabrinuti građanin za klimatski slom, zaista pokušavam sve što je moguće. Grimalda je rekao da gubitak posla nije kraj svijeta i procjenjuje da bi umjesto toga mogao da bude „znak sudbine“ da se uradi nešto drugo. (Naj portal)

Tagovi:avion institut posao PUTNIK

Sljedeća vijest

U koje doba dana donositi najvažnije odluke: NAJPAMETNIJI SMO UJUTRO

Predhodna vijest

Sada ih ima tri: IVAN PLANIRA DA OŽENI 10 ŽENA, MORAJU BITI MRŠAVE, VISOKE I NJEŽNE (Video)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.