Na opasnosti obično upozoravaju fizičke prepreke na putu. Ako ne biste trebali nigdje da idete ili ne biste trebali da započnete posao koji ste zamislili, onda ćete sigurno naići na razne prepreke: srušeno drvo na putu, iskopane jame, nesreće na putu, zastoj u saobraćaju itd.
S jedne strane, takvi znakovi ne moraju da upozoravaju na stravične događaje, ali najčešće je slijedeća situacija: ako je krenulo nešto od početka naopako, obično slijedi i loš završetak. Ako ste dobro počeli, dobro ćete i završiti dan.
Ako nema razloga za melanholiju i tugu, osjećaj praznine u duši, iznenadnu anksioznost, a opet se to pojavi, to nije dobar znak. U takvim situacijama nikakav oprez neće pomoći. Čak i ako se primirite ili sasvim promijenite ponašanje. Loše stvari će se desiti – vi tu ništa ne možete da uradite kako biste to spriječili.
Jednom me je jedna starija gospođa spriječila da uđem u autobus. Uzela me za ruku i rekla mi:
„Ne ulazi. Sačekaj drugi.“
Pošto sam se zbunila, automatski sam je poslušala. Kasnije sam saznala da je taj autobus imao strašnu saobraćajnu nesreću.
Ta žena nije bila halucinacija, bila je od krvi i mesa. Takvih situacija sam imala još nekoliko puta u životu. Slučajni prolaznici, sasvim nepoznati ljudi su mi prilazili i savjetovali me, upozoravali. Slične priče su imali i moji prijatelji.
Uprkos upozorenju, loše stvari će se desiti. To je sudbina. Pa čak i ako se čuvate, ako pobjegnete negdje – nećete moći da izbjegnete sudbinu, prenose mediji. (Naj portal)
