Alma Karahodžić jedna je od mnogobrojnih mladih čija je poslovna ideja dobila podršku kroz poticaje koje je Općina Tešanj osigurala za razvoj malih biznisa. Ona je ljubav prema pčelarstvu naslijedila od svog rahmetli oca Ekrema Karahodžića, jednog od velikana bosanskohercegovačkog i regionalnog pčelarstva.
Alma je od oca naslijedila znanje, ali i ogromnu empatiju prema pčelama i zato se danas uspješno bavi ovim plemenitim zanimanjem.
“Obrt sam osnovala prije nepunih pet godina. Moj otac se veoma uspješno bavio pčelarstvom 40 godina. Kroz djetinjstvo i odrastanje sticala sam znanje, a kasnije sam to znanje proširila kroz studije kao inženjer prehrambene tehnologije, diplomiravši upravo o temi meda i pčelinjih proizvoda. Danas imamo oko 200 pčelinjih zajednica, istakla je Alma, dodajući da postoji pravilo da je optimalan broj 40 pčelinjih zajednica da to bude primarno zanimanje, a ne hobi.
Alma ih danas ima puno više, ne otkriva broj, ali je poznato da je njen otac Ekrem imao preko 500 zajednica.
Nikada joj nije palo na pamet da odustane od pčelarstva, niti da napusti Bosnu i Hercegovinu. U 40 godina odrastanja u pčelarstvu uz oca, Alma se nagledala svega – i lijepog i onog malo manje lijepog.
“Prije nekoliko decenija sa manjim brojem zajednica moglo se proizvesti više meda nego danas. Došlo je do promjena u prirodi i pčele danas moraju davati med u znatno nepovoljnijim uvjetima. Zato su pčelarstvo i zaštita prirodne sredine dvije neodvojive teme, naglasila je ona.
Dodala je kako nema problema sa plasmanom meda i proizvoda od meda.
Osim meda, Pčelarstvo Karahodžić ima u ponudi i polenov prah, propolis, matičnu mliječ, a prije godinu počeli su i sa proizvodnjom 100 posto prirodne kozmetike na bazi meda i pčelinjeg voska.
“Zapravo se malo odmaram kada pravim ove proizvode, naspram ovog težeg dijela, kazala je Alma.
Danas je Pčelarstvo Karahodžić ozbiljan obrt sa godišnjom proizvodnjom meda od nekoliko tona i sa planom širenja kapaciteta. Primjenjuju se nove tehnologije gdje god je to potrebno i moguće. Spada u red tzv. selećih pčelarstava, što znači da pčelinje zajednice sele po pašama u periodima medobranja. U proljeće idu prvo na bagrem u okolini Modriče i Odžaka, zatim na Vlašić, gdje pčele provode cijelo ljeto i gdje beru dvije paše, vlašićku livadu i vlašićku šumu. Najesen se pčele vraćaju u Tešanj na stacionar, gdje zimuju i provode prve dane intenzivnog razvoja do nove pčelinje paše.
“Daleko smo od toga da Bosna i Hercegovina funkcionira besprijekorno kao jedna pčelinja zajednica, ali sanjam da ćemo jednog dana ličiti na njih, poručuje Alma. (Naj portal)
