Pratite nas

Sudbine

Oboljela je od raka, pa je sa mužem donijela čudnu odluku: NJENA ŽELJA JE SAMO DA UŽIVA U OSTATKU ŽIVOTA

Published

on

Rejčel Stjuart je dijagnostifikovan rak dojke 2016. godine, kada je imala samo 47 godina. Ljekari su joj ustanovili na skeniranju i biopsiji da je u pitanju stadijum 3 i da ima 30 odsto šanse da se vrati. Naprotiv, ima veće šanse za širenje nego za smanjenje.

„Iako su mi ljekari rekli da mogu da se izvučem, svi smo bili u šoku – kaže.

Predviđena joj je hemioterapija od 18 nedjelja tokom koje joj je opala kosa, bila je bolesna i umorna, ali su je bodrili studenti kojima je predavala hortikulturu.

Ubrzo je otišla na mastektomiju lijeve dojke (novembar 2017. godine), ali bez rekonstrukcije i dobila je pozitivne vijesti. Ljekari su vjerovali da su izvukli cijeli rak u obliku dvije kvržice. Njen izgled je bio izmijenjen, ali njenom suprugu to nije smetalo.

„Moja porodica je strahovala da će rak da se širi i da ćemo prema njemu oblikovati naše živote, pa smo zato moj suprug Majk i ja riješili da okrenemo naše živote naglavačke unoseći radost i smijeh. Riješili smo da kupimo kombi u kom se prevoze konji i otisnemo se na putovanje. Prijatelji se nikako s tom odlukom nisu slagali, a mi samo hoćemo da budemo sretni – kaže Rejčel, a piše “Telegraph”.

Naime, kako kaže, otišli su na izložbu prenosnih vozila i ona se sa suprugom zapitala zašto ne bi živjeli u jednom takvom? Život na otvorenom im je bio primamljiv, pošto nisu imali djece i nisu imali neke posebne obaveze.

Odustala je i od posla koji je radila od kuće i krenuli su na tromjesečnu turneju po Irskoj.

„Gledali smo izlaske i zalaske sunca i pričali sa strancima. Objedovali smo na otvorenom i zaista nam je vrijeme bilo nevjerovatno. Ja sam pravila nakit, a Majk je prodavao na pultu koji smo napravili na kombiju – kaže Rejčel.

U junu je išla na drugu mastektomiju, a poslije toga je uslijedio novi šok – dijagnostikovana je kompresija kičme što je stavlja u nezavisan položaj i može je ostaviti paralizovanom, sve zato jer su joj sva pršljena zahvaćena rakom. Tada su riješili da se “presele” na čamac koji su ranije kupili jer joj je lakše da ide u krevet i generalno da se kreće.

I ne odustaju. I dalje planiraju da uživaju u životu i plan im je da obiđu Škotsku i sjever Engleske i sigurno je da se neće vratiti u četiri zida. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending