Pratite nas

Sudbine

Obišao preko 100 zemalja, a Crnogorac je: KADA BIH MOGAO BIRATI, BIO BIH JAPANAC!

Published

on

Edin Krnić iz Podgorice zasigurno je jedan od malobrojnih građana sa prostora bivše Jugoslavije koji je uspio da obiđe preko 100 država svijeta. Ovaj bivši autolakirer, a danas vlasnik porodične firme u Podgorici, priča o svojim putovanjima, iskustvima, ali i kulturi i ljudima koje je upoznao obilazeći razne države.

Junaka naše priče, koji se primiče pedesetoj godini života, najlakše je predstaviti kao putopisca. On je tokom posljednih dvasdesetak obišao tačno 80 država. U nekoliko država je putovao više puta. Na početku svoje priče Edin govori o tome kako je odlučio da krene u obilazak mnogih država.

“Prije 18 godina sam ostao udovac. Nakon toga su mi još neke bliske osobe umrle. Onda vidiš da je život strašno kratak, da se neke stvari ne mogu povratiti. Ako ne provodiš vrijeme sa porodicom ili ako ne odeš na destinaciju na koju si poželio, više se to ne može vratiti. Ako ne pođeš na Tajland ove godine, a odlučio si, onda naredne godine ništa, jer možeš otići na Kubu ili u Brazil. Ja se trudim da iskoristim ovaj život, imam elana. Dok sam na putovanjima koja traju po tri ili pet mjeseci, ja ne popijem niti jednu tabletu za glavobolju, ja se na svojim putovanjima nikada nisam razbolio”, priča Edin.

Ovaj avanturista na putovanja ide o svom trošku..

“Bio sam devet puta na Tajlandu, 17 puta u Sjedinjenim Američkim Državama, po tri puta u Kolumbiji, Meksiku, Indoneziji, po dva puta u Argentini, Brazilu i na Kubi. Mnoge zemlje sam po više puta obilazio”, kaže Edin.

On je tokom svojih putovanja obišao mnoge države Evrope, Amerike, Azije i Afrike. Ističe da je fasciniran kako je uređen Japan, kao i ljepotom Tanzanije, Gvatemale i mnogih drugih zemalja.

“Meni je definitivno broj jedan – Japan. Ako po budističkoj logici u nekom drugom životu budem bar pitan šta ću biti, ja ću biti Japanac. Oni su radni, vrijedni, tačni. To je jedna uređena zemlja, pravo savršenstvo. Takođe, sviđaju mi se Tajland, Indonezija, Kuba, Bolivija, Peru, kao i Meksiko i Gvatemala, koja je raj na zemlji. To su stare nacije, oni su postojali mnogo prije Evrope i Evropljana. Ispred nas su, i volim mnogo te narode”, kaže podgorički putopisac.

Država koja je Edinu posebno ostala u lijepom sjećanju je Tanzanija. Možda i iz razloga jer ga po nečemu podsjeća na njegovu Crnu Goru.

“U Tanzaniji sam bio četiri puta. Asocira me na Crnu Goru, iako nema nikakve veze s Crnom Gorom. Jer mi kažemo ‘niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore’. Ne postoji ljepšeg neba na planeti nego što je iznad Tanzanije. Kada naveče gledate tu netaknutu prirodu, plavo nebo, to je fascinantno. Lavovi su na 200 metara od vas, ali vam ne prilaze”, navodi Edin.

Tokom putovanja, Edin je imao i neka neprijatna iskustva. U Kolumbiji je napadnut nožem, dok ga je na Tajlandu napao tigar.

“U Medelinu, u Kolumbiji, napadnut sam od nekog Kolumbijca, koji je imao nož. Na sreću, promašio me je. S druge strane, na Tajlandu me tigar napao. Ostao je ožiljak”, pokazuje ruku Edin, gdje su i dalje vidljivi tragovi tigrovih zuba.

Probao meso kornjače i tarantule

Tokom putovanja kroz Afriku i Južnu Ameriku, Edin Krnić je bio u prilici da jede i neku za naše prilike neobičnu hranu. Tako je probao meso od kornjače, a probao je i tarantulu, skakavce i škorpione.

“Kornjaču sam jeo na Kubi. Spremao mi je moj dobar prijatelj u gradu Trindidadu, koji je pod zaštitom UNESCO-a. Taj moj prijatelj Toni mi je preporučio jednom za večeru kornjaču; na italijanski se kaže tartaruga. Identično je meso kao kod nas juneće. Takođe, jeo sam i prženog pauka, tarantulu”, priča Edin.
Susret s kraljem u Indoneziji

Jedna od situacija koje će, kako ističe, pamtiti do kraja života jeste susret sa kraljem u Indoneziji.

“To je bilo za vrijeme krunisanja kralja na Džog Džakarti; to je regija na Javi. Ja sam tog dana bio tamo i u razgovoru sa lokalnom policijom saznam o čemu je riječ. Ja ih zamolim da mi dozvole da prisustvujem ceremoniji i oni me smjeste u VIP ložu. Nakon nekih sat vremena, prolazi kralj sa kočijom, ispred kočije četiri slona. Kralj ima svoju gardu, i ja sam upitao gardistu da li smijem da se javim kralju, jer sam bio jedini stranac u tom trenutku. Tada se kralj okrenuo, zaustavio kočiju, i sa mnom razgovarao pola minuta. Pozdravio sam kralja, a i on Crnu Goru”, prisjeća se Edin.

“Eto zašto volim Aziju, zašto volim tu kulturu. Oni imaju duševni mir, to su ljudi koji se ne nerviraju. Nebitno da li je tamo islam, budizam ili hinduizam”, priča Edin.

Osim egzotičnih zemalja, Edin je proputovao kroz skoro cijelu Evropu. Na pitanje zašto je baš izabrao da po nekoliko puta obilazi plemena u Tanzaniji, kao i egzotična mjesta u Južnoj Americi umjesto modernih evropskih glavnih gradova, on odgovara:

“Mene ne privlače Ajfelov toranj, Koloseum ili zid u Berlinu. Mene privlače ljudi. Taj njihov osmjeh kako mene oni prihvataju. Kada bih se ponovo rodio, opet bih isto radio”, kazao je Krnić. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending