Zanimljivosti

Obavezno nabavite bar jednu saksiju: OVAJ CVIJET JE SIMBOL BRAKA I PORODICE

Published

1 godina

07/07/2023

Još u starom Egiptu, Kleopatra bi natopila jedra svojih brodova uljem jasmina, kako bi joj vjetar zanosno mirisao dok, sa svojim ljuibavnikom Markom Antonijem, plovi Nilom.

Upravo iz egipatske oaze Fajum jasmin će doći u Evropu, gdje su ga prenijeli Maori. U Indiji je cvijet jasmina simbol boga Višne. To je sastojak parfema koji tvrde da su vrhunskog kvaliteta.

Moda pravljenja čaja od njegovog suhog cvijeća proširila se iz Kine. Ulje jasmina aromaterapeuti smatraju jednim od najvrijednijih i svakako najskupljih eteričnih ulja. Kada su već ostarjelog Nikola Makijavelija pitali da li bi želio da se vrati u svoju voljenu Firencu, on je odgovorio:

„Samo bih volio da još jednom prođe pored mene jedna od sestara Guči, jer za njihov miris vrijedi živjeti”. Taj miris za koji vrijedi živjeti bio je jasmin. Mirisni žbun tamnozelenog lišća i jarko bijelih cvjetova, hiljadama godina plijeni i plijeni maštu ljudi od dalekog Orijenta do Mediterana.

Njegova domovina su Egipat, daleka Kina i Indija. Danas se gaji u Alžiru, Maroku, Egiptu, Turskoj, Italiji i Francuskoj gdje su plantaže ove plemenite biljke pod kontrolom kompanije Šanel.

Tu se dobija najkvalitetnije i najskuplje ulje jasmina. Cvijeće se bere samo dva dana u godini u vremenskom intervalu od 4.15 do 7.30 časova. Vjeruje se da je u tom trenutku energetski i mirisni potencijal ulja jasmina najveći. Ono što se tada sakupi predstavlja cjelokupnu godišnju žetvu iz koje se posebnom tehnikom enflera dobija skupo apsolutno ulje.

Stakleni okviri su podmazani i posuti cvijećem, koje se mijenja dok podloga ne bude zasićena mirisom. Nakon toga se posebnim rastvaračem uklanja mast i dobija se čisto eterično ulje jasmina, koje košta oko 60.000 dolara po litru. Ta ogromna cijena, za koju možete kupiti stan u centru grada ili skupi sportski automobil, učinila je jasmin statusnim simbolom, sinonimom za luksuz i blagu dekadenciju. Miris jasmina, koji u Indiji simbolizuje zabranjenu ljubav na mjesečini, zaveo je mnoge.

Aromaterapeuti koriste ulje jasmina protiv menstrualnih grčeva i za olakšavanje porođaja. Nekoliko kapi ovog dragocijenog ulja rastvorenog u 30 mililitara jojobinog ili bademovog ulja jedan je od najcjenjenijih preparata za njegu suhe i osjetljive kože, posebno one sklone crvenilu.

Posebno se preporučuje kada je potrebno koži vratiti elastičnost i mekoću. Kada pomiješate 4 kapi ulja jasmina sa 4 kapi ulja mandarine i 3 kapi ulja sandalovine i sipate ih u kupatilo, to će, prema priručnicima za aromaterapiju, osloboditi vaše inhibicije, probuditi maštu i podstaći kreativnost.

Jasmin ima sposobnost da ukloni mračna raspoloženja i oslobodi podsvjesne želje. Ovo je ulje optimizma, životne radosti i euforije. Ako osjetite miris jasmina iz vaše mirisne lampe za isparavanje, vi i vaši prijatelji ćete se osjećati samopouzdano i raspoloženi za druženje.

Stručnjaci za aromaterapiju kažu da jasmin pretvara sivi dan u karneval. Iako ove tvrdnje mnogima djeluju pomalo sumanuto, svi znamo da miris, baš kao i muzika, može da nas oraspoloži i učini da se osjećamo zadovoljno i samopouzdano.

Jedna kap jasmina, koju stavite na potiljak, ispod kose, učiniće vas kraljicom zabave. Osjećaćete se posebno i jedinstveno, jer ovo ulje miriše drugačije na svakoj koži. Upravo je ta činjenica podstakla Koko Šanel da izabere jasmin kao baznu notu svog čuvenog parfema, koji je postao kulturni fenomen. Tvrdila je da žena treba da miriše na nju, a ne na cvijeće.

Bijeli jasmin simbolizuje lojalnost, žutu ljupkost i elegancija Jasmin je generalno cvijet koji simbolizuje porodicu. Ponegdje se vjeruje da svaka žena u kući treba da ima torbu sa osušenim cvjetovima jasmina, jer je suhi jasmin simbol braka. Imajte ovo na umu kada poklanjate cvijeće. (Naj portal)

Tagovi:aromaterapija cvijet jasmin porodica

Sljedeća vijest

Muke sa ćirilicom: I KOGA I ŠTA SREĐUJE DULE?

Predhodna vijest

Bila je sa dečkom čiji je ponos dug 24 cm: NISAM ZNALA ŠTA DA RADIM S NJIM

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.