Pratite nas

Sudbine

Nosi to sa srpske zemlje: ZBOG ŠAHOVNICE U SVATOVSKOJ KOLONI MLADOŽENJA ROBERT TOMIĆ ZAVRŠIO U BOLNICI

Published

on

Dan koji je trebao biti najsretniji u životu za Roberta Tomića i njegovu izabranicu pretvorio se pravi horor, kada su 30. oktobra ove godine oko 13:20 sati dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Kantonalnu bolnicu Orašje.

Svi se nadaju kako će policija ipak uraditi svoj posao, te nasilnike strogo kazniti.

“Mislio sam da neko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio šta će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi.

Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoodbranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao.

Kada sam pao krenuo me udarati nogama“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić.

Kum Tomića, Ilija Babić rekao je da je razočaran reakcijom policije RS.

“Kada je kolona zaustavljena izašao sam iz auta i vidio Cvijana Cvijanovića koji je sa mnom išao u školu. Odmah iza mene je izašao i Robert. Tada je Siniša Stevanović iz kutije izvadio pištolj i napao Roberta.

Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala.

Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram,

‘Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate šta će biti?’.

Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje“, izjavio je Babić.

U Kantonalnoj bolnici u Orašju, mladoženji je pružena ljekarska pomoć, a rana koju je dobio od udarca pištoljem je ušivena. Ustanovljeno je da je dobio i potres mozga.
Mladenci su se nakon svega, ipak, vjenčali. Čak je održano i svadbeno veselje.

Reagovalo je hrvatsko veleposlanstvo u BiH. Oni su, u utorak, osamog novembra uručili notu pomoćniku ministra inostransih poslova BiH Frani Planiniću. U noti oni su iskazali zabrinutost zbog fizičkog napada uz prijetnju oružjem na pripadnike hrvatskog naroda u BiH, državljane Republike Hrvatske i simbole hrvatskog naroda u BiH, koji se dogodio 30.10.2022 u mjestu Lončari na magistralnoj cesti Tuzla –Orašje (područje entiteta Republika Srpska)-

U diplomatskoj noti se dodatno ističe da su ovaj i slični napadi neprihvatljivi izraz javnog raspirivanja nacionalne mržnje, razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini, te pozivaju nadležne institucije u Bosni i Hercegovini da osude i sankcioniraju ovaj nacionalnom mržnjom motiviran događaj.

Šta li će na sve ovo kazati dva oka u glavi – Dodik i Milanović. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending