Pratite nas

Sudbine

Nisu imali pojma da su majka i sin, a radili u istoj bolnici: KAKO JE SUDBINA SPOJILA MAJKU I NJENOG SINA KOJEG JE ONA DALA NA USVOJENJE?

Published

on

Bendžamin Huleberg iz Jute, nastavnik u srednjoj školi, znao je od ranog djetinjstva da su ga njegova mama i tata, Anđela i Brajan Huleberg, usvojili. Oduvijek je želio da sazna nešto o svojoj biološkoj majci i porijeklu, ali jedino što je saznao bilo je njeno ime – Holi.

Razgovor sa Holinim roditeljima je uvijek bio pozitivan. Moji roditelji su se ili zahvalili Holi ili sam pričao koliko sam joj zahvalan i kako želim da je sretnem jednog dana – rekao je dvadesetogodišnjak.

U međuvremenu, Holi Širer nikada nije zaboravila bebu koju je dala na usvajanje na Dan zahvalnosti prije 20 godina.

“Uvijek mislim na njega. Još više tokom praznika i za njegov rođendan. To je bura emocija – rekla je njegova biološka majka Holi Širer (36).

U vrijeme kada je zatrudnila, Holi je bila tinejdžerka. Prve tri godine nakon usvajanja, Hullebergovi su slali Holi pisma i fotografije, ali je to prestalo nakon zatvaranja agencije za usvajanje 2014. Holi je uvijek zanimalo kako je jednom prilikom pretražila internet i naišla na Bendžaminov profil na društvenoj mreži.

“Imao je 18 godina kada sam ga pronašla i jako sam se dvoumila. Toliko se toga dešavalo u njegovom životu. Posljednje što sam željela je da mu napravim problem. Tako da sam samo posmatrala iz daljine “, rekla je.

Bendžamin Huleberg nije znao sve ovo. Godinama je pričao sa roditeljima o pokušaju da pronađe svoju biološku mamu. Pisao je pisma, upisao se u registar usvojenja, pa čak i uradio DNK test u nadi da će pronaći biološku mamu za koju je samo znao da se zove Holi.

Dakle, kada mu je Holi prije šest mjeseci poslala poruku na Fejsbuku u kojoj mu je čestitala rođendan, Bendžaminov svijet se okrenuo naglavačke.

“Sjećam se tačno gdje sam bio kada sam dobio poruku. Bio sam na poslu. Uzeo sam svoj mobilni telefon, vidio njenu poruku i samo odgovorio: „Zdravo! Kako se poznajemo?’ rekao je. – U odgovoru mi je objasnila ko je ona i bio sam šokiran – dodao je on.

Ona ga je samo pozdravila i poželjela mu lijep dana, a kada je pitao odakle se znaju pojasnila je da je prije 20 godina napravila najveću grešku kada ga je ostavila.

Bendžamin je rekao da je ta sudbonosna poruka izazvala snažnu emotivnu reakciju. – Plakao sam. Sve su to bile veoma pozitivne emocije. Ali za mene je ovo dan koji sam čekao posljednjih 20 godina svog života i shvatiti da se to konačno dešava bilo je nestvarno. Bilo je mnogo toga da se obradi – objasnio je on.

Poslije tako dugog čekanja, Bendžamin nije gubio vrijeme, odmah ju je zamolio da se sretnu.

“Zamolio je da se nađemo, odmah, što me je malo uznemirilo“, rekla je Holi i dodala da „nije očekivala“, ali da je želio da se nađemo odmah, pa su se dogovorili da se nađemo na večeri slijedećeg dana.

Susret dvije porodice trajao je više od dva sata,a Bendžamin je reako da nije imao osjećaj da je prošlo dvadeset godina.

„Mislim da je Bendžamin nevjerovatno sretan što ima sve ove ljude u svom životu koji ga vole“, dodala je ona.

Holi i Bendžamin su takođe shvatili da poslije svih ovih godina nisu bili previše udaljeni jedno od drugog, pošto su oboje radili u bolnici Sent Luis posljednje dijve godine, što je prilično nevjerovatno.

Holi je medicinski asistent u Centru za srce u Sent Luisu. Mark, dok Bendžamin volontira u Jedinici intenzivne njeguje novorođenčad.

“Svako jutro sam prolazila kroz žensko odjeljenje da bih došla na svoje radno mjesto. Tako sam svaki dan prolazila pored neonatalne intenzivne njege. Parkirali smo u istoj garaži, mogli smo da budemo na istom spratu, nismo imali pojma da smo tako blizu – rekla je Holi.

Bendžamin je sada presretan.

“Ne gubite nadu. Neposredno prije nego što me je Holi pozvala, polako sam počeo da gubim nadu. Pokušao sam da je pronađem na mnogo načina i ništa nije uspjelo. Odgovorila je kada sam to najmanje očekivao. Bilo je to nešto što se dogodilo iz vedra neba. To se ne dešava svima – objasnio je on.

“Upoznavanje sa mojom biološkom porodicom i upoznavanje sa polubraćom i upoznavanje sa biološkom majkom bilo je veoma ljekovito za mene. Postojala je mala rupa u meni za koju nisam znao da postoji i kada sam ih pronašao ispunila je. Osjećam se kompletno. Osjećam se kao da sam konačno spreman da nastavim sa svojim životom – zaključio je. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending