Sudbine

Nihadova đulbešećerka na obalama Drine: U USTIPRAČI SMO IMALI MILIONE RUŽA

Published

2 godine

11/06/2022

Nihad Hasković iz Goražda, po struci profesor matematike, decenijama se bavi uzgojem ruža. U tom uživa.

Njegove ruže ne samo da krase okućnicu već cijeli sokak kojim se širi divan i prepoznatljiv miris jedinstvene đul-ruže, u narodu poznatije kao đulbešećerka koja zauzima najveći dio, a koja je oduvijek bila dio tradicije bosanskog vrta.

I Hasković napominje da je ljubav prema tom cvijeću naslijedio iz porodice a, iako je uzgoj zahtjevan, naglašava da upravo u ovom prelijepom kutku pronađe predah od svakodnevnih obaveza.

“To je vjerovatno “genetski kod” jer od rahmetli moje majke i oca sam naslijedio tu ljubav. Kao dijete sam počeo da se bavim tim gledajući kako to rade roditelji, pa i moj amidža, a moja cijela porodica je inače jako vezana za cvijeće. Sjećam se dok smo ja, sestra i brat bili mali, majka bi sredila okućnicu i svako ko bi prolazio gledao je i svi su se divili. Tada je već kod mene proradilo interesovanje, otac je bio invalid i nije mogao mnogo raditi, pa smo mi djeca počeli rano da sadimo ruže koje je otac strahovito volio. Čak mi je prije nego što će umrijeti rekao da mu na mezaru posadim ružu – priča Hasković.

Pojašnjava da je poslije rata dugi niz godina živio u stanu i nije imao uslove za uzgoj ruža, a nakon što je kupio kuću odmah je posadio prve sadnice. Među njima je dominantna đulbešećerka, ruža koja je uvijek bila dio tradicije bosanskih bašči.

“Nijedna bosanska avlija ili kuća nije mogla biti bez te ruže. Poznato je da, svi koji poste i slave bajram, čuvaju taj sok od ruže za bajram ili ramazan i tako je bilo i u mojoj porodici. I sada uživam u ovoj ljepoti, i moja porodica, prijatelji i komšije. Prelijepa je i izgledom i mirisom a i korist je velika. Uz sok ili slatko od ruža prije neki dan sam saznao da se i šipurak koji se stvori od ove ruže koristi za čaj koji je izrazito kvalitetan i ukusan, s puno vitamina, pa ću i to probati. Stalno i ja učim nešto novo – ističe on.

Dodaje da je uzgoj ruža zahtjevan, ali da, ako nešto volite, onda nije teško.

“Ja se brinem o njima uglavnom, a supruga bere i pravi sok i slatko. Izračunao sam da ovdje ima između 100 I 150 hiljada cvjetova ruže, a kada bi gledali cijelu godinu, daleko vise jer jedne se “ugase” druge se stvore ali ih imamo cijelu godinu i uživamo u njihovom mirisu i izgledu. Ruže od kojih se pravi sok i slatko beru se u maju i treba sačekati da sazre jer imaju više vitamina i one su najbolje kada hoće da opadnu a šipurak kad sazri sušite i imate cijelu zimu – navodi Hasković.

Mnogo je kaže zahvalan i svom prijatelju i nastavniku, rahmetli Hasibu Mašniću, biologu, od kojeg je mnogo naučio o uzgoju ruža.

“Bio sam njegov učenik u Ustiprači gdje smo imali više od milion ruža možda i više koje smo uzgajali. Naučio me je i kako se sade i uzgajaju čempresi i razna zimzelena drveća i mnogo sam naučio od njega. Sjećam se da je u to vrijeme naša škola osvojila drugo mjesto po uređenosti u bivšoj Jugoslaviji. Sada pokazujem kako se to može uraditi bilo gdje, da imamo sređen grad. Meni mnogo ljeti dolazi ljudi iz dijaspore namjenski da se slikaju i vjerujte imamo više od 50 gostiju koji su dolazili iz Australije, Amerike, sa željom da pokažu svojim komšijama i prijateljima da Bosna nije samo pakao i da mi Bosanci znamo svašta raditi i da naša kultura nije beznačajna. Sa malo novca i truda svi možemo doprinijeti da nam bude lijepo – zaključuje Hasković koji će za nekoliko mjeseci otići u zasluženu penziju. (Naj portal)

Tagovi:istaknuto Nihad Jasković okućnica ruže

Sljedeća vijest

Javnost ogorčena na postupak Dželaldine Nukić iz Srebrenice: ZAR MAJKA TROJE DJECE DA UDARI DIJETE I POBJEGNE?

Predhodna vijest

Doktorice, šta da radim: MASTURBIRA 30 PUTA DNEVNO!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)