Pratite nas

Sudbine

Nigdje k’o u Bosni: MLADEN SE VRATIO IZ NORVEŠKE I U ŽEPČU KUPIO CIJELO SELO!

Published

on

U Golubinji kod Žepča Mladen Cvitanović privodi kraju radove na replici Titovog Plavoga voza koji će imati restoran i nuditi domaće i inostrane specijalitete.

“Od domaćih specijaliteta bit će to grah s mesom, a inozemni čorba od lososa, tradicionalno Norveško jelo”, kazao je.

Razlog za ovakav jelovnik je to što je Mladen veliki dio života proveo u toj zemlji gdje je zaradio i penziju. Njegov san je jednostavno svoje rodno mjesto Golubinje kod Žepča staviti na turističku mapu Evrope i svijeta.

„Bosna ima više neiskorištenih pozitivnih stvari, čega ni naši ljudi ovdje nisu svjesni. Malo čudnovato živimo, čudnovato razmišljamo. Mi imamo rijeku Bosnu koju bi druge zemlje platile zlatom, da je imaju, a mi u nju bacamo smeće“, navodi Cvitanović.

Iako je ovaj kraj napustio prije skoro pet decenija, Mladen Cvitanović nije zaboravio mjesto u kojem se rodio. U uređenje porodične kuće i dvorišta, te izgradnju novih objekata, Cvitanović kaže da je dosad uložio oko milion i po maraka. On radi na naftnoj platformi u Norveškoj.

„Ja sam odrastao u Norveškoj. Radim na platformi. Prvi put sam došao u tu bivšu Jugoslaviju 1984. godine, kad je bila Olimpijada u Sarajevu. Tada sam došao prvi put, kao odrasli čovjek. Bio sam vodič norveškim skakačima. Onda me fasciniralo. Vidio sam da je ovdje ipak fino. Počeo sam češće da dolazim, svake godine, a sada dolazim svaki mjesec. Ali, moj identitet, kad sam recimo, na TV diskusijama, uvijek kod mene stoji ‘Mladen Cvitanović, doseljenik iz Bosne’. Ako se čovjek stidi svog identiteta, onda mu faktički nešto najbitnije u životu nedostaje“, priča Cvitanović.

Njegova supruga Anne Mariet Cvitanović je vlasnica vrtića u Norveškoj i kaže da rado posjećuje BiH. Ističe da je oduševljena Starim gradom Vrandukom kod Zenice, gdje je u obilazak dosad dovela oko 150 stanovnika Norveške i Švedske. Cvitanovići su upravo u zidinama srednjevjekovne Vrandučke tvrđave pronašli inspiraciju za uređenje svoga posjeda u Golubinji. Ane Marit Cvitanović kaže da je BiH lijepa zemlja u kojoj je odmah uočila i neke negativne pojave.

Pored uređenog imanja Mladen Cvitanović je otvorio i salon kamina koje prodaje na području cijele bivše Jugoslavije. Ni u ovom poslu nije zanemario rodno selo. Kaže da je objekat za prodaju norveških kamina izgradio na mjestu gdje se nalazila ogromna bara. Drugi Cvitanovićev salon nalazi se u Sarajevu. U Golubinji je zaposleno šest radnika.

Državljanin Norveške ima i druge planove u rodnoj Golubinji. Ispred kamenog zida na njegovom posjedu na željezničkim tračnicama nalazi se lokomotiva koju je kupio u Željezari u Zenici.

„Sad mi dolaze dva vagona, od kojih ću napraviti kafiće, pružit ću još nekih 70 metara pruge, gdje će se mašina paliti svake subote, gdje će biti i moji oldtajmeri. Ljubitelj sam oldtajmera. Bit će tu jedna garaža. Imam jednog Renault Primaquatre, koji je jedan jedini registrovan u svijetu. Ima, naravno, fabrika Renault jednog u svom muzeju, ali nije registrovan”, kaže Cvitanović.

On dodaje da u blizini kuće u Golubinji namjerava da izgradi i pijacu gdje će lokalni poljopivrednici na štandovima, za koje neće morati da plaćaju placarinu, moći da prodaju domaće proizvode.

„Moja pijaca će se zvati ‘Golubinjski dućani’ i pružit ću priliku ovim mještanima da prodaju, ali samo domaću hranu. Ja sam patriot zdrave hrane“, navodi.
Cvitanovićeve planove u Golubinji kod Žepča podržava i njegova supruga, koju je poslije 30 godina zajedničkog života zaprosio na vrhu nebodera Empire State Building u Njujorku

„Sretna sam što sam dio ove priče. Sretna sam ovdje. Isto tako drago mi je zbog toga što je moj muž sretan u Golubinji. Znam i da nas godine stižu, ali znam i koliko je on tvrdoglav da kad nešto odluči da napravi, onda to i uradi. Podržavaću ga i dalje“, kaže Anne Mariet.

Mladen Cvitanović kaže da od svojih planova neće odustati. Smatra da političari ne žele da narodi u BiH žive složno.

„U mojoj firmi rade Bošnjaci, rade Hrvati. Mi se radujemo Bajramu, radujemo se Božiću, jer za Bajram dođu moji radnici ovdje sa kolačima, za Božić donose Hrvati. Vidite, ovdje je Gospin kip, ali mojim susjedima ovdje, ja svake godine pravim iftar, dođe preko dvadeset ljudi. To mi je veliko zadovoljstvo. Među običnom rajom nema nikakvih problema. Mislim da su to ti političari – oni da se sada dogovore, to njima nije u interesu“, zaključuje Cvitanović. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending