Sudbine

Nevjerovatna priča o Nini Katiću: NAKON PADA S LOTRA, SLOMIO KIČMU I DOBIO OTKAZ (Video pada na radnom mjestu)

Published

2 godine

14/12/2022

Banjalučanin Nino Katić je 11.2. tekuće godine doživio tešku povredu kičme na radu, u banjalučkom Centrum marketu. Komisija je u startu povredu okvalifikovala kao povredu na radu te je u skladu sa tim i islaćivana plata ovom Banjalučaninu u punom iznosu.

Stvari se mijenjaju kada prije dva mjeseca ljekarska komisija mijenja vrstu povrede te navodi da povreda nije stečena na radu?! Prethodna dva mjeseca Katić prima platu umanjenu za 30%, a prije nekoliko dana poštom mu stiže obavijest da njegov ugovor neće biti produžen.

Tako je čovjek koji je na radu slomio kičmu na dva mjesta, kao i karlicu, doživio da u jeku oporavka (bolovanja) dobije otkaz?! O svemu ovome za internet magazin ”Moja Hercegovina” govore Nino Katić i Dražan Pejaković, osnivač Udruženja ”Radnički pokret”, a objavljujemo i komplet dokumentaciju kao i video kojim se nedvosmisleno dokazuje da se povreda desila na radu.

Nino je u firmu “Centrum” u Banjaluci otišao je na posao da kao i svaki radnik zaradi za koricu hljeba i da ima život dostojan čovjeka, a završio je sa slomljenom kičmom, a nakon toga ostao je i bez posla.

Nakon što je 11. februara doživio povredu na radnom mjestu, tačnije nakon što je pao sa lotri i slomio kičmu na dva mjesta Nino Katić je odlučio da progovori i sa svima podijeli svoje iskustvo, ali i pokaže zastrašujuće povrede koje je zadobio.

“Šta dobiješ u “Centrumu” kada zbog njihovog neispravnog sredstva za rad slomiš kičmu na dva mjesta i ostaneš invalid? Pa kod neljudi dobiješ otkaz, i to poštom – rekao je Katić, a zatim je opisao šta je dovelo do teške nesreće koja se dogodila 11. februara, ali i svemu što je slijedilo nakon tog dana.

“Zaposlio sam se prošle godine u avgustu mjesecu, i radio na mjesečni ugovor čitavo vrijeme. U januaru sam na sve moguće načine signalizirao šefu Damiru da radimo sa dotrajalim i pohabanim lotrama na šta on klimne glavom i prođe, zatim sam crnim markerom napisao na lotrama da se ljudi paze, smatrajući da će ih zamijeniti zbog mušterija, jer vide to ljudi, smiju se, klimaju glavama, ali ništa – počeo je svoju priču za Srpskainfo Nino Katić.

Dodao je da su radnicima lotre osnovno sredstvo za rad jer je sva roba na visini, a od strujnih kablova se nisu mogle provući velike lotre sa drugog odjela.

“Došao je i 11. februar, taj crni 11. kada sam pao sa lotri, samo pukoše ispod mene i završio sam sa dvostrukim lomom kičme. Inspekciju nisu zvali, jedva je i Hitna pozvana, a kažu prva riječ šefova je bila: “Jeste li morali zvati Hitnu?”, Nakon toga me je zamjenica porodične doktorke oštetila svojim neradom jer mi nije htjela na vrijeme izdati uputnicu za ljekarsku komisiju na koju sam zbog toga zakasnio dva dana i uslijed čega mi je ljekarska komisija promjenila status iz “povreda na radu: DA” u “povreda na radu: NE”, znači svjesno se lagalo na zvaničnom dokumentu – objasnio je Katić za Srpskainfo.

Katić je rekao da je na njegov upit kako smiju neistinu pisati na dokumentu, odgovor dobio od žene na ljekarskoj komisiji, da ona to mora uraditi.

“Iz “Centruma” iako znaju činjenično stanje, da sam kod njih povrijeđen, dva mjeseca mi smanjuju primanje za 30 odsto i na kraju mi ne produže ugovor o radu – ispričao je Katić.
Priča Nine Katića je samo jedna u nizu, svjedoci smo čestih povreda na radu, koje se nerijetko završe tragično.

Postavlja se samo pitanje gdje je nestala ljudskost i savjest, i kako smo dopustili da radnici postanu samo lako zamjenjivi brojevi. (Naj portal)

http://

Sljedeća vijest

Fatima je cijeli život prosila na ulici: POSLIJE SMRTI NA BANKOVNOM RAČUNU OTKRILI JOJ BRDO EURA

Predhodna vijest

Nane iz Cazina spremila poklon unucima u Austriju: ZBOG 2 KG. ORAHA PLATILA KAZNU 400 EURA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)