Pratite nas

Sudbine

Nevjerovatna ispovijest jedne Banjalučanke: SA 19 GODINA SAM PREOTELA NOVOG MAJČINOG MOMKA

Published

on

Jasmina iz Banjaluke koja sada ima 27 godina, podijelila je svoju priču na jednom forumu i otkrila kako je sa 19 donijela odluku koja je uništila život njene majke, a zbog koje se i dan danas kaje.

“Moji su se razveli kad mi je bilo 16 godina, i sada mogu da kažem da je to bila dobra odluka. Veoma mladi su se vjenčali, majka me je rodila sa 17 godina i mislim da nije čestito ni stasala u ženu, a već je morala da ljulja bebu i kuha ručkove. Njihov brak je bio “živi pakao”, svađali su se svakodnevno, ako ne zbog familije i toga što se moja majka nije trpila sa mojom babom, onda zbog para. Tata je bio “običan” radnik, VKV majstor u fabrici, mama je radila kao kuharica u restoranu kod ujaka. Para je bilo dovoljno tek za osnovno, a kako smo brat i ja rasli, problem sa novcem je postajao sve očitiji – pričala je Jasmina.

Godinu dana nakon razvoda, njen tata je već počeo da se viđa s drugom ženom, udovicom iz njihovog kraja, kod koje se čak brzo uselio. Jasmina, njen brat i majka živjeli su u stanu koji im je otac prepustio, a koji je dobio od firme…

“Imali smo mir, nije više bilo svađa, ali jako mi je nedostajao tata. Krivila sam mamu zbog razvoda, mislila sam da je mogla da bude malo tolerantnija, da ponešto prećuti. Tako mi je makar i baka stalno govorila: “Da je tvoja majka držala jezik za zubima, kao prava žena, nego je morala da raskući kuću”. Njenih riječi se i danas savršeno dobro sjećam.

Prošla je još jedna godina, a ova mlada žena kaže da je svo vrijeme mislila kako će se roditelji jednog dana, kada se strasti stišaju, pomiriti, nije je brinulo što otac živi s drugom ženom. Nisu imali djece i za nju je to bio znak da nije odustao od svoje “prave” porodice. Sve se promijenilo kada je mama počela da se viđa s kolegom, dvije godine nakon razvoda…

“Taj čovjek je tek počeo da radi kod ujaka, bio je neiskusan kuhar, a moja mama je bila zadužena da mu pokaže posao. Iako je profesionalno bila dosta iskusnija, između njih bilo svega par godina razlike, bio je samo pet godina mlađi od nje. Prvo sam primijetila da je sve duže da ostajala na poslu, a onda je počela da se sređuje, da uveče stavlja viklere na kosu i ujutru maže karmin. Sve sam to posmatrala ispod oka, i ja sam već imala 18 i znala sam šta to znači… – nastavlja svoju priču Jasmina.

Kako bi spriječila majku da započne vezu sa drugim muškarcem, počela je sve češće da svraća u restoran.

“Računala sam na to da neće ništa da uradi kad sam ja tu. Iz škole bih se uputila pravo kod nje na posao i sjedila kod ujaka u restoranu, maltene do fajronta. Taj mamin kolega je bio veoma ljubazan prema meni, stalno mi pripremao neke specijalitete, odvajao hranu koja bi preostala od drugih, pa mi servirao na svečanom tanjiru kao da sam neka uvažena gošća.

“Sada, iz ove perspektive, shvatam da je želio da mi se dopadne, htio je da ga prihvatim kao maminog “specijalnog prijatelja”. Tada to nisam znala. Mislila sam da mi šalje tajne signale i da mi se udvara, jer kako bi mogla da mu više dopadne žena od 35 godina od jedre djevojke? Započela sam igru, veoma planski i perfidno, s jasnom namjerom da ih rastavim… I uspjela sam u tome, on je popustio pred mojom mladošću. Započeli smo vezu i javno, ništa nisam krila od majke, čak sam se trudila i da joj dam do znanja svaki put kada smo imali odnose… Htjela sam da ga zauvijek izbrišem iz njene glave.

“Majka je sve vidjela, bilo joj je jasno da sam ja sve inicirala, samo nisam znala da li zna i zašto… Nisam znala da li shvata da hoću da je odvojim od drugog muškarca i privolim da se vrati tati…

Samo mi je jednom prilikom rekla da pazim na sebe. Eto toliko. Ni “nemoj”, ni “sram te bilo”, ništa nije ni pitala. A ja sam mislila da sam odnijela veliku pobjedu nad njom!

Naravno, njena veza sa tim muškarcem je kratko trajala. Nisu imali ništa zajedničko, i Jasmina se okrenula svojim vršnjacima. On je od sramote napustio restoran i preselio se u drugi kraj grada. Godine su prolazile, Jasmina je nakon fakulteta napustila kuću, a potom i našla dečka za koga će se udati. “Onog” muškarca ni ona ni majka nisu spominjale. Sve do noći uoči svadbe.

“Gledale smo neke stare slike, obje raznježene i plačne, kada smo naišle na fotografiju ujakovog restorana. Na slici su bili svi zaposleni, a on se vidio u pozadini. I tada mi je prvi put rekla nešto od čega sam tada, kao 18-godišnja klinka, najviše strahovala:

“Je l’ znaš da me je bio zaprosio i da je trebalo da se vjenčamo?

Briznula sam u plač i molila je da mi oprosti. Pomilovala me je po glavi i rekla da ne brinem, da je bolje što se tako završilo i da mi je sve odavno oprostila.

Ali ja sebi nisam. Zbog klinačke oholosti i ljubomore uskratila sam joj šansu za ljubav – napisala je Jasmina, a njena priča podijelila je stavove. Jedni su je tješili, ali veliki je broj onih koji su je žestoko osudili. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending