Pratite nas

Sudbine

Neutješna majka: KAKAV ČOVJEK MOŽE PU*ATI U INVALIDA?

Published

on

Kakav to čovjek neko može da bude, pa da pu*a u invalida i usmrti ga? A neko takav je ub*o moje slabo i goloruko dijete, koje se borilo za svaki dan života, jer su pokušali da ga u*iju i prije pet godina. Tada im nije uspjelo, a sad su mi oduzeli jedino dijete, sina Vedrana, sve moje…

Ovo su riječi neutjšene majke dr Mire Repčić, pedijatra, o kojoj kolege, komšije, kao i njeni mali pacijenti i njihovi roditelji, imaju samo riječi hvale.
O tra*ediji koja ju je zadesila, nesretna majka saznala je – od policije. Nedugo potom, u njen i Vedranov stan, počeli su da pristižu prijatelji, kolege, komšije, rodbina…

– Ni slutila nisam šta se dogodilo kada je policija zakucala na moja vrata – kaže majka za “Novosti”. – Kad su mi rekli da mi je neko u*io dijete, cijeli svijet mi se srušio. Šta ću sada, jadna ja? Pa, samo zbog Vedrana sam i živjela…

Mira Repčić kaže da je njen sin u sredu ujutru izašao iz kuće, kako bi bacio smeće, kupio nešto u obližnjoj prodavnici i otišao na terapiju.

– Prije pet godina, kada je u*ucan gotovo ispred kuće, sve sam učinila kao majka i kao ljekar da ga održim u životu. Potpuno sam mu se posvetila. Bio je mjesecima u komi i u bolnici, više puta je operisan, ali mu je me*ak ostao u glavi. Oporavljao se polako mentalno, pa i fizički. Svakog dana, otkako je izašao iz bolnice, radio je propisane vježbe sa fizioterapeutom u kući. Pa, vidite koliko sprava imamo samo u stanu? Počeo je sam i da odlazi na fizioterapije, vodio računa o zdravlju, higijeni u kući, o meni…

Majka kaže da je, sa sinom zajedno, svakodnevno šetala, prelazila kilometre, samo da Vedran počne bolje da hoda:

– Operacijom mu je uzet dio kosti sa noge i prebačen u ruku, koja je bila gotovo mrtva. Polako, uz adekvatne lijekove i terapiju, Vedran je počeo da koristi ruku. Ali, imao je problem sa nogom, malo je vukao i to mu je smetalo. Zato je svakog dana vježbao. I kad je bilo najbolnije, uz suze na licu, znao je da mi kaže: “Mama, ne brini, boli, ali biću dobro, bićeš na kraju, ipak ponosna na mene!”.

– Dan prije nego što su ga u*ili, kupila sam mu novu trenerku – kaže majka.- Obukao ju je juče ujutru, a ja sam ga uz poljubac, ispratila iz kuće. Okrenuo se, pogledao me i rekao: “Dobro mi stoji, ali vidjećeš, uskoro ću moći da obučem i farmerke. Mnogo to želim, naročito one, koje si mi ti, mama, kupila u Solunu “. Nasmiješio se, okrenuo se i otišao. Zauvijek. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending