Pratite nas

Sudbine

Neobičan kafić u Banja Luci: VLADIMIR LJEVAR IZLOŽIO PREKO 2.000 ŠOLJA, TANJIRIĆA, MLINOVA…

Published

on

Vladimir Ljevar, kolekcionar iz Banje Luke u Bosni i Hercegovini, direktor i vlasnik preduzeća Oskar film u kafiću ovog preduzeća izložio je više od 1.000 različitih šolja, te više od 1.000 tanjirića, pržionica, mlinova i drugih predmeta vezanih za kafu.

Prethodno je u ovom kafiću bio izložen dio Ljevareve kolekcije od 500 drvenih radio-aparata koju je sakupljao skoro 40 godina. Uz skupljanje radio-aparata Ljevar je obilazeći buvljake i pijace počeo primjećivati i zanimljive šolje, pa ih je počeo i kupovati.

“Počeo sam sa sakupljanjem prije desetak godina i shvatio sam da ću kada skupim finu zbirku napraviti ovo – ispričao je Vladimir Ljevar.

Ideja mu se javila zahvaljujući enterijeru jednog kafića u Holandiji u kojem su na jednom zidu bile izložene različite vrste kafa, a Ljevar je odlučio da će izložiti sve što ima veze sa kafom. Viziju je upotpunio idejama sa interneta, dio je osmislio sam, a enterijer je preuredio za tri mjeseca sa zaposlenim u bioskopu Oskar filma.

“Radili smo to u zadnje vrijeme, kada kina nisu radila, pa smo malo, po malo, počeli. Bojili smo stolice, montirali police, pravili lustere, pakovali kafu u tegle, štampali plakate, sve smo mi napravili ručno i lijepili – kazao je.

Iako je većina “eksponata” zalijepljena za police, često se dešava da posjetioci sa sobom ponesu nešto od izloženog. Ljevar im ne zamjera, jer kaže da ih razumije i teško bi i sam odolio kada bi vidio nešto tako zanimljivo u nekom od kafića u inostranstvu.

“Nije mi teško upotpuniti kolekciju kada neko nešto ukrade, ostalo mi je još predmeta koje nisam sve izložio, ali sada se mnogo manje bavim skupljanje nego ranije – rekao je Ljevar.

“Kada sam otkrio prijateljima šta radim, dobio sam nekoliko vrhunskih kompleta za kafu, kao što su šolje od češkog kristala, to za mene ima posebnu vrijednost, a teško mi je izdvojiti nešto drugo. Sve u svemu jako sam zadovoljan kako ovo sve izgleda, kako se uklopilo u prostor – istakao je Ljevar.

Najmanje predmeta za izložbu o kafi kupio je u Banjoj Luci, a najviše na buvljim pijacama u gradovima u Srbiji, Novom Sadu, Beogradu, Pančevu i Nišu, te dio u Zagrebu u Hrvatskoj.

“U Vojvodini toga ima dosta, mada u jednom momentu kad sam u par nedjelja kupovao da bih kopletirao ovo sve sam im pokupio, pretpostavljam da su u međuvremenu obnovili ponudu – kazao je dodajući da obožava lunjati po buvljacima.

Sama kolekcija po vrijednosti potpuno je različita, od šolja kupljenih za euro ili dva do mlinova za kafu koje je Ljevar plaćao po 100 eura.

“Rekao bi čovjek da je jeftino, međutim nabere se. Dosta vremena i novca smo potrošili – dodao je Ljevar.

Bez obzira na cijenu ponosan je na promjenu i ambijent koji je napravio.

“Posjetioci odlično reaguju, uglavnom im se sviđa, fotografišu pa objavljuju na društvenim mrežama. Promjena je, bili su radio-aparati, pa će sad ovo biti par godina, pa onda opet nešto novo – istakao je Ljevar.

Na pitanje šta još skuplja i ima li ideju šta će biti sljedeće otkrio je da će vjerovatno izložiti desetak starih motora koje je već skupio. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending