Pratite nas

Sudbine

Neobičan kafić u Banja Luci: VLADIMIR LJEVAR IZLOŽIO PREKO 2.000 ŠOLJA, TANJIRIĆA, MLINOVA…

Published

on

Vladimir Ljevar, kolekcionar iz Banje Luke u Bosni i Hercegovini, direktor i vlasnik preduzeća Oskar film u kafiću ovog preduzeća izložio je više od 1.000 različitih šolja, te više od 1.000 tanjirića, pržionica, mlinova i drugih predmeta vezanih za kafu.

Prethodno je u ovom kafiću bio izložen dio Ljevareve kolekcije od 500 drvenih radio-aparata koju je sakupljao skoro 40 godina. Uz skupljanje radio-aparata Ljevar je obilazeći buvljake i pijace počeo primjećivati i zanimljive šolje, pa ih je počeo i kupovati.

“Počeo sam sa sakupljanjem prije desetak godina i shvatio sam da ću kada skupim finu zbirku napraviti ovo – ispričao je Vladimir Ljevar.

Ideja mu se javila zahvaljujući enterijeru jednog kafića u Holandiji u kojem su na jednom zidu bile izložene različite vrste kafa, a Ljevar je odlučio da će izložiti sve što ima veze sa kafom. Viziju je upotpunio idejama sa interneta, dio je osmislio sam, a enterijer je preuredio za tri mjeseca sa zaposlenim u bioskopu Oskar filma.

“Radili smo to u zadnje vrijeme, kada kina nisu radila, pa smo malo, po malo, počeli. Bojili smo stolice, montirali police, pravili lustere, pakovali kafu u tegle, štampali plakate, sve smo mi napravili ručno i lijepili – kazao je.

Iako je većina “eksponata” zalijepljena za police, često se dešava da posjetioci sa sobom ponesu nešto od izloženog. Ljevar im ne zamjera, jer kaže da ih razumije i teško bi i sam odolio kada bi vidio nešto tako zanimljivo u nekom od kafića u inostranstvu.

“Nije mi teško upotpuniti kolekciju kada neko nešto ukrade, ostalo mi je još predmeta koje nisam sve izložio, ali sada se mnogo manje bavim skupljanje nego ranije – rekao je Ljevar.

“Kada sam otkrio prijateljima šta radim, dobio sam nekoliko vrhunskih kompleta za kafu, kao što su šolje od češkog kristala, to za mene ima posebnu vrijednost, a teško mi je izdvojiti nešto drugo. Sve u svemu jako sam zadovoljan kako ovo sve izgleda, kako se uklopilo u prostor – istakao je Ljevar.

Najmanje predmeta za izložbu o kafi kupio je u Banjoj Luci, a najviše na buvljim pijacama u gradovima u Srbiji, Novom Sadu, Beogradu, Pančevu i Nišu, te dio u Zagrebu u Hrvatskoj.

“U Vojvodini toga ima dosta, mada u jednom momentu kad sam u par nedjelja kupovao da bih kopletirao ovo sve sam im pokupio, pretpostavljam da su u međuvremenu obnovili ponudu – kazao je dodajući da obožava lunjati po buvljacima.

Sama kolekcija po vrijednosti potpuno je različita, od šolja kupljenih za euro ili dva do mlinova za kafu koje je Ljevar plaćao po 100 eura.

“Rekao bi čovjek da je jeftino, međutim nabere se. Dosta vremena i novca smo potrošili – dodao je Ljevar.

Bez obzira na cijenu ponosan je na promjenu i ambijent koji je napravio.

“Posjetioci odlično reaguju, uglavnom im se sviđa, fotografišu pa objavljuju na društvenim mrežama. Promjena je, bili su radio-aparati, pa će sad ovo biti par godina, pa onda opet nešto novo – istakao je Ljevar.

Na pitanje šta još skuplja i ima li ideju šta će biti sljedeće otkrio je da će vjerovatno izložiti desetak starih motora koje je već skupio. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending