Sudbine

Ne zna broj saobraćajnih prekršaja: BETULA ODROBIJAO 13,5 GODINA PO ZATVORIMA

Published

3 godine

25/01/2022

Milisav Todorović Batula (65) iz kuršumlijskog sela Baćoglava proveo je ukupno 13 i po godina u prokupačkom Okružnom zatvoru zbog prekršajnih prijava.

Kako Todorović kaže, kazne i prijave su bukvalno obilježile čitav njegov život i sve se odnose na vožnju automobila bez dozvole jer je Milisav 30 godina sjedao za volan bez nje. Sada se, kako tvrdi, konačno naučio pameti, te već godinu dana ne sjeda na mjesto vozača.

Todorović u ispovijesti objašnjava da 13 i po godina nije proveo u cugu iza rešetaka, već iz dijelova, a za dužinu svog zatvorskog staža saznao je kada se zaposlio u jednoj firmi.

“Poslodavac je tražio da mi u prokupačkom zatvoru tačno obračunaju koliko sam vremena proveo tamo i stigao je ovaj podatak od 13 i po godina. Iskreno, nikada nisam sam računao, ali Okružni zatvor u Prokuplju bolje poznajem nego svoju kuću – u šali kaže Milisav, kog svi poznaju po nadimku Batula.

Dodaje da je sigurno desetak puta okrečio čitav zatvor, radio je na zatvorskoj ekonomiji, sve stražare i zaposlene zna odlično i sa svima je u dobrim odnosima. Pošto je veliki radnik, hvali se kako je na zatvorskoj ekonomiji za osam sati umio sam da posadi 25 kilograma luka.

“Promijenio sam desetak upravnika, ispratio i dočekao mnoge, i sada je vala dosta! Sjećam se jednom prilikom zatvorska kazna mi je istekla tačno u 22 sata. Kako nisam imao gdje, predložio sam komandiru da me pusti da i tu noć prespavam u zatvoru, pa ujutro da idem kući, ali su kazali da je to nemoguće. Na kraju sam se snašao i prespavao u Prokuplju kod poznanika – prisjeća se naš sagovornik i dodaje da je za tih 13 godina i šest mjeseci bilo sijaset komičnih i simpatičnih situacija, za cijelu jednu knjigu.

Za zaposlene u Okružnom zatvoru u Prokuplju ima samo riječi hvale.

“Nikada nisam imao problema i uvijek kad je trebalo nešto da se radi, oni su mene slali, tako su prolazile godine – dodaje Batula, koji je dobijao prekršajne prijave i za vožnju traktora, kamiona, ali najviše za automobil marke “nisan”, koji je najduže vozio.

Ako ga sjećanje ne vara, prvi put je dobio prekršajnu prijavu 1995. Tada je odležao 60 dana i tako je sve počelo.

“Izađem, vozim kola, oni me zaustave, ja kažem: “Svako neka radi svoj posao”, i tako sve ukrug. Na kraju sam nakon trideset godina položio za vožnju kola, ali sam zaboravio da već imam kaznu za vožnju bez dozvole, pa su mi je oduzeli kada su me ponovo zaustavili. I tako sam po ko zna koji put opet završio u zatvoru. Posljednji put prošle godine i tada sam riješio da neću više da sjedam u kola dok mi ne vrate dozvolu – priča Batula.

Od prošle godine Batula se vozi samo biciklom ili ga komšije i prijatelji prevezu gdje treba. Zna da je njegova krivica za sve što mu se dogodilo, ali nekako se, priznaje, navikao na taj začarani krug. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Prokockao je Salih i dječiju alimentaciju: NEMA VEĆEG ZLA OD KLADIONICA I KOCKARNICA

Predhodna vijest

Zaljubila se u trenera i prohodala: NAKON ŠTO JE ZAVRŠILA U KOLICIMA, MUŽ JE OSTAVIO

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)