Pratite nas

Sudbine

Nakon što mu je dijete preminulo na rukama, zakleo se da će pomagati sirotinju: KO JE BIO “DOKTOR SIROMAŠNIH”?

Published

on

“Doktor sirmašnih” je Muhamed Mašali, ljekar koji je 50 godina potpuno besplatno liječio najsiromašnije građane Egipta. Preminuo je prošle godine, u 76. godini, a zanimljivo je da je njegova slava prevazišla Garbiju, provinciju u kojoj je živio i radio.

Zvaničnici su mu dodijelili titulu „doktor siromašnih”, jer je predano i humano služio svojoj zajednici više od pola vijeka.

Radio je po 12 sati, čak i u kasnim sedamdesetim godinama, i opsluživao između 30 i 50 pacijenata svakodnevno. Takođe je bio poznat po tome što je besplatno davao vakcine ljudima koji nisu mogli da ih priušte.

Dr Mašali je naplaćivao samo pet-deset egipatskih funti (0,30-0,60 dolara) po posjeti, mada je često liječio ljude u svoje tri medicinske klinike bez ikakve nadoknade. Specijalizovao se za endemske bolesti, bilharziju i gliste, koje uglavnom pogađaju siromašne ljude. Nerijetko je pacijentima kupovao lijekove, kada ih nisu mogli priuštiti.

Muhamed Mašali nije vozio auto, niti je imao mobilni telefon. Kada je bio u ozbiljnim godinama, svakog dana je od kuće do posla išao pješke. Jednom je jedan bogati šeik čuo za njega i za ono što radi, pa mu je donirao auto i novac u vrijednosti od dvadeset hiljada američkih dolara.

Sasvim očekivano od čovjeka koji je život posvetio čuvanju zdravlja svojih sugrađana, doktor je cijeli iznos podijelio siromašnima i bolesnima, a auto je prodao da bi kupio savremene aparate za liječenje pacijenata.

Kada je javno govorio o svom radu, znao je da kaže:

“Pomažem ljudima zato što su ljudi siromašni, a ja sam odrastao u siromaštvu. Prije nego što je moj otac preminuo, rekao mi je da treba da brinem o siromašnima. Ne želim auto od 10 metara ili odijelo od 10.000 funti. Zadovoljan sam malim stvarima.

Takođe je sa medijima podijelio svoje iskustvo koje je odredilo tok njegovog života. Prisjetio se dječaka koji je molio majku za injekciju insulina za dijabetes, ali je ona rekla ne, jer ako bi je kupila, ne bi mogla da kupi hranu za njegovu braću i sestre. Dječak se ubio da više ne bi opterećivao porodicu i da bi njegova braća i sestre imali šta da jedu. Dr Mašalija su hitno pozvali, ali nije uspio da ga spasi i mladić mu je preminuo na rukama.

“Od tog dana sam se zakleo da ću se posvetiti služenju siromašnima – rekao je on u intervjuu za “Dojče vele”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending