Pratite nas

Sudbine

Nakon što je doživjela izdaju partnera: POBRINULA SAM SE DA GA NE POŽELI NI JEDNA ŽENA VIŠE

Published

on

Sa svojim bivšim mužem bila sam u braku 6 i pol godina, prije toga smo se zabavljali tri godine. Bila sam ubjeđena da ga poznajem bolje od sebe, ali to je bio još jedan dokaz koji je pokazao da apsolutno nikome ne možete 100% vjerovati, ma koliko mislili da ga poznajete.

Bio je jedan od onih ljudi za koje bih se zaklela da je najbolji čovjek na svijetu. Zaklela bih se da je navjerniji, najdobrodušniji… Nikada mi nije davao povoda da sumnjam. Njegov telefon i kompjuter su mi uvijek bili dostupni, ništa nije skrivao i uvijek mi je dopuštao da ih “provjeravam”.

Rijetko kad sam čačkala po njegovim stvarima jer mi zaista nije davao povoda za ljubomoru. Moji prijatelji su mi uvijek govorili da sam prava srećnica što ga imam. I ja sam vjerovala tako… Sve do jednog dana kada se moj čitav svijet okrenuo naopačke.

Bio je to ponedjeljak, došao je ranije sa posla da se istušira i sredi za jako bitan poslovni sastanak koji je imao taj dan. Ponio je svojuj aktovku koju inače nikad ne donosi kući, već je drži u kancelariji. Dok se tuširao čula sam neobičan zvuk telefona.

Pošla sam da uzmem njegov telefon i odnesem mu, ali sam shvatila da to nije taj telefon koji zvoni. Bila sam zbunjena i isprva nisam mogla da shvatim odakle zvuk dolazi. Sve dok nisam prišla njegovoj aktovki i shvatila da ima drugi telefon.

Izvadila sam telefon i vidjela poziv koji dolazi od “Moja mačkica”. Sjećam se da sam se umalo onesvjestila. Srce mi je lupalo kao ludo, ruke su mi se tresle. Sjela sam na krevet, prekinula poziv, ušla u poruke i molila se u sebi da je to sve neka greška.

Hiljade ljubavnih poruka, i to ne od jedne žene, nego preko dvadeset njih. Sa svima se povremeno nalazio. Tada sam se jednostavno slomila na dva dijela. Shvatila sam da mi se od toga dana život drastično mijenja. Nikada se nisam osjećala više povrijeđeno nego tada.

Nisam mogla da vjerujem da je tako “dobra” osoba mogla toliko zla da nanese osobi koja ga voli više od sebe. Zbog čega? Zbog ostvarenja fantazija? Pa mogla sam i ja da mu ostvarim fantazije da je htio pričati o tome. Ali ne, sa mnom se trudio da ispadne “fin” i “dobar”.

Što je najgore od svega sve ih je dovodio našoj kući dok sam ja radila druge i treće smjene. Shvatila sam da moram da mu se osvetim. Kad je on bio toliko bezosjećajan prema meni, uzvratiću mu istom mjerom. Prvo što sam uradila, kupila sam nekoliko kamera i postavila ih neprimjetno u svaku prostoriju.

Mjesec dana sam se pravila da je sve uredu. Nakon mjesec dana prikupila sam dovoljno sadržaja da ga ponizim za čitav život. Na snimcima je bilo tačno 15 žena sa kojima je bio, od kojih njih 13 je bilo “sretno udato” a ove preostale dvije su bile moje najbolje prijateljice.

Napravila sam internet stranicu čiji naziv je bilo njegovo puno ime i prezime. Objavila sam sve snimke i poslala link stranice mnogim ljudima. Uključujući sve muževe tih žena, njihove roditelje. Neke su imale odraslu djecu, i njima sam poslala. Poslala sam njegovim roditeljima, kolegama, koleginicama, svim našim prijateljima. I svim ljudima koje poznajem.

Tog istog dana ga je dočekala nova brava na stanu zbog koje više nije mogao ući. Sve stvari su mu dostavljene ekspresnom poštom sa trećeg sprata na ulicu. Nije ni pokušao da me nazove. Samo smo se vidjeli na dan razvoda. Sve što sam o njemu saznala dalje jeste da je dao otkaz i preselio se u drugi grad.

Stranicu sam obrisala, ali mislim da od istine neće uspjeti pobjeći jer je moja priča završila na adresama. Na kojima je trebala da završi. Biće poznat po tome do kraja života.
Nastavila sam dalje sa svojim životom, i sada sam sretnija nego ikada. Njemu želim sreću u potrazi za ženom koja će mu vjerovati i htjeti biti sa njim nakon svega. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending