Pratite nas

Sudbine

Najtužnije ljubavne priče: NAKON ŠTO JE MILAN STAJIĆ UBIO SVOJU SUPRUGU, PRESUDIO JE SEBI NA NJENOM SPROVODU

Published

on

U trenutku kada je sprovod njegove supruge prolazio pored njega, Milan Stajić je u šumi kraj magistralnog puta ispalio sebi hitac u grudi. Bio je to tragičan epilog nesretnog braka.

U večernjim satima u subotu 15. septembra 1983. Godine iz Opštinskog SUP – a Odžak razaslane su depeše sljedeće sadržine:

”Obustavlja se traganje za Milanom Stajićem (26). U selu gornji Svilaj izvršio je samoubistvo”.

A potjernica za Milanom Stajićem raspisana je zbog toga što je 13.septembra 1983. ubio svoju suprugu Ljubicu Stajić, rođenu Popadić (19).
Nakon ubistva supruge, Milan Stajić je pobjegao. Dva dana se krio, nakon čega je sam sebi presudio. Sakriven u šumi izvršio je samoubistvo u trenutku kada je sprovod sa njegovom suprugom prolazio pokraj njega.

Nepunu gopdinu dana ranije Milan Stajić, samostalni bunardžija iz sela Vranjak i Ljubica Popadić iz Gornjeg Svilaja stali su pred matičara. Zasnovali su bračnu zajednicu i skladno živjeli. Dobili su sina Ljubišu.

Iznenada je među mladim supružnicima bračna atmosfera počela da se remeti. Ljubica je nekako saznala da je Milan ranije bio oženjen. I to je bio početak kraja bračne zajednice koja se srušila kao kula od karata. Ljubica je u nekoliko navrata nabacila suprugu da ne može da se pomiri što je ranije bio oženjen, te da će podnije tužbu za razvod braka.

I 13. septembra 1983. to je sprovela u djelo. Otišla je u Odžak da to i uradi. A kada je oko 18 sati došla kući, krenula je na livadu da vrati krave koje su pasle. Međutim, na oko 200 metara od kuće sačekao ju je suprug Milan. Došlo je do ubjeđivanja, prepirke, svađe. O tome je obaviješten i Mika Popadić, otac Ljubice, koji se uputio na mjesto događaja s namjerom da pomiri mlade supružnike.

No, kada je bio na oko dvadesetak metara bio od njih, dolazi do drame… Kada je Ljubica, koju je Milan držao za ruke pokušala da se otme i pobjegne, u trenutku kad mu je bila okrenuta leđima u nju je ispalio dva metka. Zatim se okrenuo prema puncu Miki i u pravcu njega ispalio jedan metak koji ga je okrznuo sa lijeve strane rebara.

Zatim se Milan Stajić dao u bijeg, a potom je zastao. U trenutku kada otac pokušao da svoju ranjenu kćerku, koja se još držala na nogama, spusti na zemlju, Milan je u pravcu punca ispalio još dva metka – tanad su ga pogodila u zadnji dio tijela.

Teško povrijeđeni Mika je pao, a do njega mrtva kćerka Ljubica. Nakon ovog događaja Opštinski SUP Odžak, raspisao je potjernicu za Milanom Stajićem. Istog dana oko 20 sati Stajić je viđen kod Precrpne, stanice na rijeci Savi, u Bosanskom Šamcu. Tražio je i dobio od čuvara dva arka papira. Objasnio je čuvaru da želi da napiše ljubavno pismo…
I napisao ga je na dvije i pol stranice. U njemu iznosi šta ga je natjeralo da ubije suprugu i sebe.

“Bez Ljubice ne bih mogao živjeti” – bio je moto njegovog pisma.

Dva dana Milan Stajić se krio. Uoči sprovoda svoje supuge 15. septembra 1983. došao je u šumu pokraj magistralnog puta Odžak – Bosanski Brod u selu Gornji Svilaj. Znao je da će tuda proći sprovod. Milan Stajić je odlučio da se ubije. I kada je tužna povorka s mladom pokojnicom Ljubicom Stajić naišla, Milan je sebi ispalio jedan metak u srce. Izvršio je samoubistvo u trenutku kada je mrtvački sanduk s njegovom suprugom bio naspram njega na udaljenosti oko 15 metara.

Pokraj Milana Stajića ostalo je oproštajno pismo umazano krvlju, a u kolijevci u njihovoj kući u selu Gornji Svilaj petomjesečna beba. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending