Svako od nas se bar jednom našao u kafani ili prostoru gdje se svirala narodna muzika, pelo po stolovima, pjevalo, igralo, smijalo, ali i plakalo, uz po koju razbijenu čašu.
Temperament, srčanost i jaka emocija opisuju naš narod, a to se najbolje osjeti u prostoru ispunjenom dobrom energijom i muzikom, kada se ekipa opusti i ne mari za mišljenja drugih.
A istina je da je baš svakoga od nas bar jednom pjesma ostavila bez daha i u nama probudila lavinu emocija.
Ali šta je to što nas natjera da pokažemo emocije u kafani? Da li je do atmosfere, teksta, sjećanja koje pesma u nama budi, potisnute agresije, pijanstva?
Odgovor je sve po malo.
Emocije su ključne za svakog pojedinca. One nas čine živim, bile pozitivne ili ne, sastavni su dio naše svakodnevnice. Koliko god da se pojedinac trudi da ih prikrije, čim se malo opusti, one isplivaju na površinu. Baš tako je i sa kafanskom atmosferom. Prijatelji, muzika, zatvoren prostor i alkohol su samo neki od faktora zbog kojih čovjek postaje opušteniji.
A kada se granice izgube i čujete tekst koji vas podsjeća na neuzvraćenu ljubav, kao u pjesmi „Sećaš li se one noći kad si meni rekla ne, to su bile moje oči što su s’ tobom plakale“, u vama se budi vulkan emocija, a posljedice budu razne.Od razbijanja čaša do suza.
Ukoliko ste jedni od onih koje lako obuzmu emocije, budite pažljivi, lomljenjem ćete možda prebaciti svoj potisnuti bijes na tanjir ili čašu, ali možete i povrijediti osobu do vas, a to vam nije potrebno za dobar provod.
Poklanjamo vam nekoliko meraklijskih pjesama zbog kojih najčešće jedni plaču, drugi zovu bivše… (Naj portal)
