Lutvina kafana u Travniku, gradu koji ima dušu i koji je bio i još uvijek jeste inspiracija mnogim putopiscima, mjesto je gdje i danas navraćaju brojni kako domaći tako i strani turisti. Ovdje ne možete a da ne popijete Lutvinu kahvu. Uz kahvu dobijete bakarnu džezvu, fildžan, rahat lokum, cigaru i šibice.
Smještena je na kraju ili na početku travničke čaršije (zavisi sa koje strane ulazite u vezirski grad), ispod hladovitog i hučnog izvora Šumeća. Kažu da postoji od pamtivijeka.
Prvog sopstvenika kafane, Lutve, ne sjećaju se ni najstariji ljudi, ali svi idu kod Lutve na kafu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gdje su zaboravljena imena tolikih sultana, vezira i begova. U bašti je kafanica, pod samom stijenom, u podnožju brijega, ima jedno odvojeno, hladovito i malo uzvišeno mjesto, gdje raste stara lipa. Oko te lipe i između stijena i busenja uklopljene su niske klupe nepravilnog oblika na kojima je zadovoljstvo posjediti i oćeifiti.
One su izlizane i iskrivljene godinama i dugom upotrebom i potpuno srasle i postale jedno sa drvetom, zemljom i kamenom oko njih…”
Voda, sama po sebi ima meditativna svojstva. Šumi, šušti, pršti. Bezbroj slapova unaokolo baca svoje kapljice… to pomaže ljudima, osvježava ih….
Sjediti pored vode i piti kafu… ko nije iskusio takav ambijent na Plavoj vodi, kod Lutve, teško može shvatiti šta znači ta kafa i koji je to užitak. U Bosni taj neopisivi užitak ima i svoj naziv: merak, a užitak ispijanja kafe na takvom mjestu: čejf. Sve zajedno: rahatluk.
Ovdje danas poslužuju bosanku kafu. Bakrena džezva sa fildžanima a u njoj mljevena kafa zakuhana u vreloj vodi. Neizbježna je i kocka sećera, posebno kod žena. Mogu se naručiti i daleko poznati travnički ćevapi.
Ne postoji onaj koji nije čuo za poznatu Lutvinu kahvu za koju je i austrijski princ Rudolf Habsburški dao dukat. Bilo je to 18. juna, 1887.godine, a princ Rudolf bio je očaran ljepotom ambijenta i poklonio je zlatnik za obnovu kafane, te su je od tada prozvali i “Rudolfova kafana“.
Ovaj lijepi i atraktivni dio Travnika više liči na muzej na otvorenom prostoru, nego na mjesto u kojem obični ljudi žive, podsjećajući se na to da je njihov grad oko 150 godina bio glavni grad Bosne, u kojem je u tom periodu stolovalo 77 vezira, od kojih su petorica zauvijek ostala u svojim turbetima u Travniku. (Naj portal)
