Pratite nas

Sudbine

Muškarce odbija ono što Savana radi: ŽIVOT ŽENE KOJA NJEGUJE KROKODILE OSTAVLJA BEZ DAHA

Published

on

Neustrašiva Savana Bohan sa Floride život je posvetila njegovanju krokodila, a više i ne broju koliko ih je ukrotila. Za nju nijedna životinja nije preopasna, već smatra da su to ljudi.

Kako ima veoma neobičnu profesiju, susretala se sa vrlo zanimljivim situacijama. Dok su stranci umirali od straha zbog gimzavaca, ističe da muškarci mnogo zaziru od nje, te otkriva da su rijetki oni koji imaju hraborsti da je pitaju da izađu, te da se skoro nije pojavio neki koji ispunjava njene kriterijume.

Smatra da njen snažni karakter i profesija utjeruju strah u kosti muškom rodu, a posebno to čini njen omiljeni masivni kubanski krokodil kojeg zove “Big Boss Ričard”.

“Vjerujem da se većina ljudi boji izlaziti s ovako snažnom ženom koja svakodnevno radi opasnim zvijerima – rekla je Savana.

Ističe da partner sa kojima bi stupila u vezu mora da bude neustrašiv poput nje.

“Muškarce odbija ono što radim, ali mi je svejedno jer tako i onako više volim aligatore i krokodile. Za razliku od muškog pola, životinjske namjere su uvijek jasne – smatra ova dama.

Upoređujući svoje gmazove s nekim muškarcima s kojima je došla u kontakt, Savannah vjeruje da je ljudske motive “teže shvatiti”, ali ističe da kolege s kojima radi su sjajni i poštuju je.

“Međutim, internet je prepun muškaraca i žena koji misle da ne odgovaram ovom položaju, jer sam žensko i imam južnjački naglasak. Ipak, ne dopuštam da mi smeta njihova mržnja ili želja da budem povrijeđena – rekla je.

Nerijetko joj pišu da je pitanje dana kada će umrijeti među aligatorima. Ošak, ona ne odustaje.

Savana je oduvijek obožavala životinje, ali ljubav ga onim opasnijim je postajala sve veća. Još kao veoma mlada naučila je kako da se nosi sa manjim krokodilima i gušterima, dok je radila u zoološkom vrtu za reptile u Kaliforniji. Međutim, njene su odgovornosti porasle kada se pridružila “Gatorlandu”, velikom parku za aligatore. Prije sedam godina je započela druženje sa njima koji su minimum duplo veći od nje.

U njenom radnom danu lista obaveza je podugačka.

“Dolazim na posao rano ujutro i provjeravam sve životinje o kojima lično brinem; hranjenje, postavljanje područja za gnijezdenje, čišćenje, razne aktivnosti za životinje, uključujući i ogromne aligatore, morske krokodile, američke krokodile i kubanske krokodile – navela je
Napominje da je opasnost uvijek prisutna.

“Jednog dana gospođi je ispao telefon u naše glavno jezero i morali smo otići čamcem po njega jer ga je ispustila baš ispod trema. Morali smo veslati čamcem po mraku da uzmemo telefon – prepričala je. Dok su tražili telefon, susreli su se sa ogromnim aligatorom.

“Dok smo tražili telefon, susreli smo se oči u oči sa četiri metra visokim aligatorom. Srećom on se uplašio jednako nas kao i mi njega, mislim da smo ga možda probudili iz sna. Okrenuo se i poprskao nas snažnim zamahom repa i brzo smo pobjegli odatle, ali uspjeli smo spasiti telefon – prepričala je.

Sa druge strane, Savanah prepričava da je aligatori i krokodili o kojima ona brine prepoznaju, kao i da ona njih sve zna po imenu.

“Njihovi obrasci ponašanja su različiti pojedinačno, tako da je upoznavanje ključno za rad s njima – objašnjava.

Ne krije da se suočavala sa mnogim ponižavajućim komentarima, jer većina javnosti misli kako njeno zanimanje nikako nije za jednu damu. Međutim, ova hrabra žena ne mari mnogo za glasine i ne dozvoljava joj se bilo ko miješa u ljubav prema opasnim stvornjima, kao i brigu o njima.
Kako vrijeme prolazi, sve je više i ljudi koji joj se dive, a ona je sretna jer je ostvarila jedan od velikih životnih ciljeva – radi posao koji obožava.

“Ne biste vjerovali, ali puno je žena koje rade na zaštiti krokodila i sve smo jedna drugoj velika podrška. Ja sam, definitivno, postigla svoj životni cilj – zaključila je. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending