Pratite nas

Sudbine

Muke visočkog pčelara Osmana Hašimovića: NISU GA ZAJMILE PČELE, NEGO GA ISTJERALA ŽENA IZ KUĆE

Published

on

Priča je za crnu hroniku! Objavljujemo samo jednu stranu, Osmanovu priču, u kojeg su pucala braća njegove supruge Zijade. Njen brat uperio pištolj i u Zijadinog sina, kojeg je rodila sa Osmanom

Dugo se pričalo da poznati vuisočki pčelar Osman Hašimović, vlasnik prve api komore u BiH ima porodičnih problema, da ne živi u sretnoj bračnoj zajednici. Od 15. juna ove godine Osman je sve ozvaničio. Istjeran je iz kuće, živi u šupi sa sinom. Preko FB-a među svojim prijateljima, posebno pčelarima traži pomoć.

Osman je objavio da ga je njegova supruga Zijada Hašimović istjerala iz kuće i to uz pomoć svoje braće. Navodno, i pištolji su radili. On je na FB profilu objavio slijedeće (post prenosimo bez redakcijske intervencije)

„AKO STE MISLILI DA SVAKA MAJKA NAJVOLI SVOJU DJECU GADNO SE VARATE.
IMA JEDNA MAJKA ZIJADA HAŠIMOVIČ VOLI SVOJU BRAČU NEGO SVOJU DJECU
NAIME, BRAT JOJ AVDO TRGO PUCO U SINA SA POLA METRA U GLAVU I ONA OPRAVDAVA BRATA ZNAČI VOLI BRAČU NEGO DJECU
HAJDE ŠTO JE SVOG ČOVJEKA ISTJERALA IZ KUČE NEGO JE I SINA OTJERALA U PODSTANARE DA NEBI NERVIRAO NJENU BRAČU SVOJIM PRISUSTVOM NA SVOM IMANJU. TAKO JE KAD NAPRAVITE KUČU NA ŽENOVINI“

U slijedećem postu je objavio:

„Zijada Hašimovič. Zajedno sa svojom bračom:Jakub,Avdo i Mirzo Trge istjerala muža Osmana i sina Harisa sa dvoje djece iz vlastite kuče koja je napravljena na njenoj čačevini. Brat joj puco sa pola metra u glavu njenom sinu.Sin je kriv po njenom što je ostao živ. Nasramotu toj familiji. Sin je u postanarima, a ja bivši muž živim 2×2 bez vode ibanje. Ako neko može da pomogne. Hvala!

Nezvanično, Osman se „udao“ za svoju suprugu Zijadu. Naime, kao momak je došao na njeno porodilčno imanje. Tu su sagradili porodičnu kuću, oformili pčelinjak, izgradili prvu api komoru, počeli uzgajati guske, voće, povrće. Izrodili su i djecu, dobili unučadi.

Osman tvrdi da ga je godinama supruga potkradala, te da je novac davala svome bratu Mirzetu Trgi.na društvenim mrežama je objavio slijedeće:

„SVEJEDNO ŠTO JE BIVŠA SUPRUGA KRALA OD MENE PARE I DAVALA BRATU MIRZET TRGO ,BEZ .MOG ZNANJA A ON ODLAZIO U KOCKARNICE, IPAK SAM KUČU ZAVRŠIO ALI SMO JA I MOJ SIN SA DVOJE NJEGOVE DJECE NAŠLI SE NA ULICI KAO BESKUČNICI“.

Osman je apelirao na kolege da mu pomognu. Kako saznaje “Naj portal” pojedini pčelari već su pokrenuli akciju prikupljanja novčane pomoći. Drugi pak, kažu, da ti nisu čista piosla, te da ni on nije u svemu najčistiji. Prije dvije godine, navodno, dobio je batine u Visokom. Nikada nije objavljeno od koga i zašto.

Nema ni zvaničnih potvrda da je kuća koju je sagradiio sa suprugom pod hipotekom, da je prokockao brfat njegove supruge Mirzet Trgo. Dosta je nejasnoća u ovoj porodičnoj crnoj hronici iz Visokog.

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending