Pratite nas

Sudbine

“Moderni derviš” iz Azerbedžajna putuje svijetom na biciklu: SUZE MU SAME POTEKLE U MOSTARU

Published

on

Za mnoge potajne avanturiste putovanje oko svijeta, nažalost, ostaje samo želja ili nešto o čemu će vječito sanjariti, no u takvu priču se definitivno ne uklapa i 44-godišnji Azerbejdžanac Ramil Ziyadov, koji već devet godina na svom biciklu obilazi svijet.

Biciklom, na kojem su istaknute zastave Turske i Azerbejdžana, počeo je putovati svijetom 2013. godine, a od tada je boravio na četiri kontinenta (Afrika, Azija, Evropa i Južna Amerika), posjetio je više od 50 zemalja i “propedalao” oko 90.000 kilometara. Na tom putu bilo je lijepih ali i teških trenutaka, no za Ziyadova je to prije svega bio put na kojem je otkrio šta je sreća. Za sebe kaže kako je moderni derviš.

Trenutno putuje kroz zemlje Balkana. Nakon obilaska Sjeverne Makedonije, Albanije i Crne Gore, put ga je doveo i do Bosne i Hercegovine. Sretan je, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA), što je došao u Bosnu i Hercegovinu, zemlju koju doživljava kao bratsku i u kojoj se ne osjeća kao stranac. Malo je takvih zemalja u koje je došao a osjećao se kao kod kuće. Zahvalan je na gostoprimstvu koje mu je pokazano u svakom bh. gradu kroz koji je prošao.

Posljednju deceniju svog života opisuje riječima jednog od najvećih sufijskih pjesnika i mislilaca Mevlane Dželaludina Rumija, koji je rekao: “Sve sam izgubio ali sam pronašao sebe”.

“Obišao sam više od 50 zemalja, za to vrijeme prešao više od 90.000 kilometara. Posljednjih godina više i ne brojim. Jednostavno se osjećam kao vjetar, osjećam da sam vrijeme unutar vremena, i tako letim. Čovjek sam, ali sam i dio ovog svijeta – kaže Ziyadov, navodeći da je tokom boravka u Južnoj Americi posjetio Ekvador, Venecuelu, Kolumbiju, Peru i druge zemlje.

O Bosni i Hercegovini govori sa velikom dozom emocije, ističući kako je mali broj zemalja u svijetu u koje je došao prvi put a osjećao se kao kod kuće. Za Bosnu i Hercegovinu kaže kako ima osjećaj da se tu rodio i odrastao.

“Ovo nije nikakva fantazija, ovo je moj osjećaj. Kao da sam se vratio godine unazad i kao da sam tu rođen. Čak, šetajući ulicama, sebi postavljam pitanje kako je moguća takva emocija kod nekoga ko je došao iz Azerbejdžana koji toliko kilometara daleko od BiH – govori Ziyadov.

“Tekle su mi suze kada sam ušao Mostar, toliko je jaka bila ta emocija. Kada sam izašao iznad grada i pogledao ga, osjećao sam se kao dijete kojem je majka pružila ruke i zagrlila ga. Osjetio sam toliku ljubav, ne samo grada već i ljudi. Zaista, kada prolazim ovim ulicama imam osjećaj da je to moj zavičaj, kao da sam tu odrastao. Jednostavno, imate osjećaj da vam sve u tom gradu pruža ruku, ljudi, ulica, kiša, zemlja, sve – kaže Ziyadov.

Nakon BiH, planira posjetiti i Srbiju, a potom i Rumuniju. Na samom kraju Ziyadov govori o tome koliko čovjek mijenja svoj pogled na svijet nakon što ga više i bolje upozna.

“Čovjek u potpunosti mijenja svoj pogled na svijet. Ovdje imate jednu filozofiju. Ja sam čovjek vjernik i vjerujem da je Allah stvorio ovaj svijet. Ono što sam shvatio jeste to da je ovaj svijet prazan. Moramo imati na umu da nas jednog dana čeka smrt. Vrijeme i zdravlje su nam dati na korištenje, i ja to koristim. Koristim ga za život, ljubav, molitvu, mir i sreću, a nikada za zlo, i najbogatiji sam čovjek na svijetu. Činite dobro, jer sretni su oni koji dobro čine – zaključio je Ziyadov. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending