U domu paroha Mitra Kerleca (34) i njegove supruge Bojane (32) nikad nije dosadno. A kako i bilo kad imaju petoro djece u dobi od jedne do osam godina.
“Nedavno smo proslavili desetu godišnjicu braka, a ja sam već devet godina stalno ili trudna ili s bebom u naručju, ili oboje uporedo – kaže u šali popadija Bojana.
Mladi supružnici priznaju da nisu baš tako planirali, ali čovjek snuje, a bog određuje.
“Mislili smo da ćemo imati jedno, možda dvoje djece, ali smo uvidjeli da Bog ima drugačije planove. Uostalom, svaki je čovjek stvoren da naiđe sebe – kaže otac Mitar.
Bojana i Mitar su podstanari, tačnije žive u kući koju im je ustupio jedan parohijan. Parohijski dom za mladog, drugog šipovskog paroha, i njegovu sedmočlanu porodicu, još nije ni počeo da se gradi.
A ni njihov brak, od samog početka, nije bio od onih stereotipnih. Mitar je zatražio blagoslov za ženidbu još dok je bio student teologije. Kad su se dvoje mladih uzeli, samo je Bojana bila zaposlena, radila je kao poslovođa u jednoj trgovini u Šipovu.
– Eto, žena me izdržavala, dok sam se ja školovao – kaže u šali Mitar.
Kad je diplomirao, Mitar je bio đakon, a onda je dobio svoju prvu parohiju, u selu Babići, u Janju kod Šipova. Ljudi su tamo dobri i pobožni, ali je parohija siromašna, jedva su krpili kraj s krajem.
Bojana više nije mogla da radi: pristizala su dječica, a njeno radno mjesto je bilo daleko od Babića i idiličnog parohijskog doma pored crkve.
“Nije to ono pravilo „popadija ne smije da radi“, ali u mom slučaju ispada da je baš tako. Kad sam radila za platu, nisam bila popadija, kad sam postala popadija, više nisam išla na posao – kaže u šali Bojana.
Priznaje da joj prve godine majčinstva nisu bile baš lake.
“Imali smo troje djece u pelenama. Sad je mnogo lakše, starija djeca pomažu oko najmlađih. Što ih je više, bolje slušaju i ljepše se slažu, uče jedni od drugih – objašnjava mlada popadija.
Najstariji je osmogodišnji Momčilo, pa je na svijet stigla Marija, zatim Dimitrije, Rastko, Ekatarina.
“Kad odemo nekud u goste, svi lete da se igraju s našom djecom, da ih čuvaju i maze, a mi sjedimo i uživamo – kaže Bojana.
Na pitanje, hoće li imati još dječice, Bojana i Mitar uglas kažu: ako Bog da, hoćemo. (Naj portal)
