Sudbine

Mira već 15 godina živi u istoj kući s bivšim suprugom i njegovom novom ženom: NEMAM IZBORA, PENZIJA MALA, A TA MU ŽENA MLAĐA OD MENE

Published

11 mjeseci

31/10/2023

Penzionisaana, 68-godišnja Mira radila je u trgovini u malom hrvatskom mjestu. Kaže, da je život nikada nije mazio. Roditelje je rano izgubila, a ušteđevinu je potrošila na školovanje djece u gradu. Ona se zbog svega toga nije uspjela finansijski osamostaliti te je bila prisiljena ostati da živi s bivšim suprugom, piše Moje vrijeme.

Mira zbog loše finansijske situacije nije mogla iznajmiti stan, pa je bila primorana pristati na ponudu da ostane u dijelu kuće koju je nekad dijelila sa sada već bivšim suprugom.

“Cijeli život radila sam u trgovini, a suprug je radio u nabavi i skladištu jedne firme tu kod nas. Primanja su nam bila ispodprosječna, ali moglo se dok nije trebalo dvoje djece poslati u grad na školovanje. Plaćaj prijevoz, plaćaj dom, obuj ih, obuci, daj svakome džeparac i ode ušteđevina. Tada nam je stvarno bilo zagustilo, a počeli su i bračni problemi”, ispričala je te otkrila da se njen suprug “spetljao” sa šeficom u firmi u kojoj je radio.

“Bili smo u ranim pedesetima, on je radio i nabavu, pa je nekad šefica išla s njim. Kavica ovdje, kavica ondje i eto nevolje, spetljali su se. Ja u početku jedva da sam i primijetila, radila sam od jutra do mraka, nisam stigla ni misliti da bi on negdje na taj način švrljao”, istaknula je Mira kojoj je suprug na kraju priznao svoju nevjeru.

“Vjerujte mi, ja koja ovdje nemam nikoga svoga, dvoje djece bilo je u domu na fakultetu, primanja nikakva, ja bih mu oprostila da me za oprost molio. Ali, nije. Rekao mi je da mogu ostati u malom dijelu njegove kuće, dok se ne snađem, ali da će on živjeti na spratu s novom ženom”, ispričala je.

Mira je pristala na ponudu bivšeg supruga jer nije imala drugo rješenje.

“Imala sam 3400 kuna platu. Da sam otišla u podstanare, s tim što bi mi ostalo za život ne bih mogla živjeti nikako, niti se boriti za djecu i plaćati im dom i sve što treba. Niti je tada u onoj krizi bilo boljeg posla sa srednjom trgovačkom, nisam mogla birati”, kazala je.

Mira nije imala ništa svoje, a kuća je bila suprugova. Ona već 15 godina živi s njim i njegovom novom ženom.

“Nisam se imala za šta suditi, kuća je bila njegovo nasljedstvo od bake. Uzela sam nešto namještaja koji sam ja kupila, i ostala. Bilo je nezamislivo na početku, ali na sve se živ čovjek navikne. Tu sam dočekala i penziju, a sad nemam ni 400 eura penzije, kuda ću. Srećom imam i svoj ulaz, to mi je dalo moj mir da ih ne moram sresti ni gledati. Iako se pozdravimo kad baš moramo”, ispričala je.
Kaže, da je djeca nisu zaboravila. Jave joj se ponekada. Kada doplaze u posjetu, prvo se jave njoj pa onda ocu. (Naj portal)

Tagovi:istaknuto izbor kuzća šefica

Sljedeća vijest

Popularni TikToker Armin Šito iz Prijepolja veliki je zaljubljenik u prirodu: Volio bih se popeti na Mont Everest, a gradske životinje me više plaše od šumskih zvijeri

Predhodna vijest

Misteriozna smrt mlade Michelle von Emster: NAPAD AJKULE ILI UBISTVO?

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)