Pratite nas

Sudbine

Mediji bruje o tuči Čede Jovanovića i njegove supruge: PRIJAVILA GA PUNICA DA JOJ JE PRETUKAO KĆERKU, A ZA SVE JE KRIV GRAŠAK SA ILI BEZ MESA

Published

on

Top tema dana je, navodna, tuća supružnika Čede Jovanovića, lidera beogradskog LDP-a i jedno vrijeme savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i njegove supruge Jelene Jovanović. Kako su objavili beogradski mediji, u stanu na Novom Beogradu oni su obračunali, dok su bili sami, nakon čega je Čedomir napustio stan.

Jovanović je od medija saznao da je prijavljen za nasilje u policiji, nakon čega se zaputio u policijsku stanicu kako bi dao izjavu. Odmah nije otkrio oko čega se posvađao sa suprugom.

“Mogu samo da vam kažem da smo se posvađali, nije važno zbog čega. Evo, napišite da sam ja za sve kriv, ona je sve u pravu. Šta drugo da kažem – rekao je vidno potrešen Jovanović.

Njegov advokat Aleksandar Šćekić je objasnio da je dođšlo do svađe iz banalnog razloga. Rasprava je bila oko toga da li da grašak bude s mesom ili bez mesa. Svađu izmenju njih dvoje čule su komšije koje su pozvale Jeleninu majku, a ona policiju.

U policiju je stigla i Jelena Jovanović. Okupljeni novinari su je pitali šta se dogodilo i ko je prijavio nasilje u njihovoj porodici, a ona je kratko rekla:

“Ništa se nije desilo! Jesam li ja prebijena? Ne znam odakle ovakva informacija – rekla je Jelena koja je u policiju ušetala u kratkoj crno-bijeloj haljini i sa cipelama na štikle, što je svakako detalj koji su svi primijetili.

Ispostavilo se da je beogradski sistem 192”, pozvala Girdana Savić, punica Čedomira Jovanovića i prijavila da je na njhovoj porodičnoj adresi na Novom Beogradu došlo do tuče između njene kćerke i zeta.

Prema saznanjima, policija je odmah izašla na teren. Na licu mesta zatekli su kućnu spremačicu Sandru P. koja je negirala da je bilo tuče. Ona je izjavila da su Čedomir i Jelena izašli iz stana prije pola sata.

Jovanović je za medije rekao da nikada ne bi udario suprugu.

“Nije me prijavila žena. Vidio sam na portalu da sam prijavljen. Ne znam šta da kažem – rekao je on.

Kaže da su se posvađali i da je izašao iz kuće.

“Kao što rade svi – kaže Jovanović.

Na pitanje da li to znači da je nije udario, rekao je:

“Ja bih prije sebi glavu otkinuo, nego što bih udario svoju suprugu. Volim je najviše na svijetu”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending