Pratite nas

zdravlje

MANJE INTEGRALNIH ŽITARICA – VIŠE RAKA DEBELOG CRIJEVA

Published

on

Povezanost žitarica sa sprječavanjem nastanka raka debelog crijeva otkriveni su na koledžu Imperial College u Londonu. Rezultati se temelje na analizi podataka prikupljenih tokom 25 ranijih studija. Odranije je poznato kako je češći unos vlakana iz žitarica povezan i s manjim rizikom za bolesti srca

Česta konzumacija proizvoda od integralnog zrna žitarica (pšenica, ječam, zob…) s visokim udjelom vlakana povezana su sa manjim izgledima za obolijevanje od raka debelog crijeva – pokazala je naučna studija objavljena u Britaniji. Britanski mediji su objavili kako povećanje dnevnog unosa vlakana iz žitarica za 10 grama dovodi do 10 postotnog smanjenja rizika za rak debelog crijeva. Istraživanje je provedeno na koledžu Imperial College u Londonu.

– Važnost kvalitetnih žitarica u ishrani ljudi poznata su nam odranije. A i sva novija istraživanja idu u prilog tome potkrjepljujući naša ranija saznanja – kaže Dušica Ranđelović, osnivač i predsjednik udruženja “Zdrav život, zdrav stav”

Rezultati provedeni na Imperial College u Londonu temelje se na analizi podataka prikupljenih tokom 25 ranijih studija.Već je poznato kako je češći unos vlakana iz žitarica povezan s manjim rizikom za bolesti srca.

Prema podacima britanskih istraživača, rak debelog crijeva u toj zemlji pogađa svakog četrnaestog muškarca i svaku devetnaestu ženu. To bi se vjerovatno moglo povezati sa manjkom kvalitetnih žitarica u ishrani Britanaca

– Glavna osobina vlakana iz žitarica je da kupe masnoće iz crijeva, da prave dobru stukturu stolice i na taj način čiste organizam od raznih nečistoća – kaže Ranđelović.

Na prostorima BiH su se od davnina pravila jela od integralnog brašna pšenice, zobi, ječma, raži, a nikako od bijelog brašna kako je sada slučaj u većini naših domova. Od integralnog brašna se naročito pravio hljeb. Zbog toga su naši preci bili zdraviji od nas. Najpoznatija raž na prostorima bivše Jugoslavije je ona sa Durmitora, a odmah iza nje je raž iz našeg Nevesinja. Nažalost, toga više danas nema. Romanija se nekada prolamala od pšenice, a danas trebate proći kroz cijelu Bosnu da biste vidjeli njivu zasijanu pšenicom.

Osim što vlakna iz žitarica čiste crijeva, uklanjaju nečistoće iz njih, ona pozitivno djeluju i na zdravlje zuba. Poznato je da mnogi svjetski ljekari, nutricionisti, za uklanjanje osjećaja umora i bezvoljnosti također savjetuju više žitarica u ishrani.

U ishrani starijih Bosanaca i Hercegovaca, onih koji vode računa o svom zdravlju, može se primijetiti da je najviše zastupljen hljeb od integralnog brašna. Također, može se primijetiti da ljudi koji vode računa o svom zdravlju nikada ne jedu hljeb koji je tek ispečen, frišak! Uvijek će ga jesti sutra ili prekosutra, kada se dobro ohladi, a neće im smetati da jedu hljeb koji je star i po nekoliko dana.

Nutricionisti vrlo često savjetuju da se hljeb od integralnog brašna jede kako se crijeva ne bi ulijenila.

Francuski pekari ne voze skupe automobile kao bosanskohercegovački

Svaka ulica u Parizu ima jednu ili dvije pekare. Ali se radi o vrlo skromnim pekarama koje maksimalno ulažu u kvalitet peciva, a najmanje gledaju profit. Francuski pekari nisu bogati, oni ne voze skupe mercedese kao naši pekari, ali su proizvodi iz njihovih pekara poznati diljem svijeta po svojoj kvaliteti.

(Najportal)

 

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending