Pratite nas

Zanimljivosti

Ljubavnik je izujedao, a ona mužu kazala da su je izbocali komarci: ŽENE OTKRILE GDJE SU I S KIM VARALE MUŽEVE!

Published

on

Žene, od kojih su neke i u sretnim brakovima, otkrile su na jednom australijskom blogu, kada su i kako varale muževe i da su se osjećale kao tinejdžerke zbog uzbuđenja i tajne koju imaju.

O ovoj temi pisalo se na australijskom blogu, Stay At Home Mum, gdje su supruge iz predgrađa koje su više puta bile nevjerne svom mužu priznale nevjeru u kancelariji, salonu za masažu, pa čak i u bračnom krevetu.

Jedna je žena priznala da je imala grubi polni odnos s čovjekom koji joj je postavljao krov, a mužu je rekla kako su ljubavni ugrizi na vratu zapravo ubodi komarca.

„Imala sam aferu s čovjekom koji mi je postavljao krov. Moj seksualni život s mužem je odličan, ali zbog ove afere osećala sam se kao tinejdžerka. Pitao me da li treba još nešto da uradi u kući, a ja sam rekla televizor u spavaćoj sobi. Ja sam inicirala seks i bilo je neverovatno“, napisala je jedna žena.

Druga je priznala da je više puta spavala sa strancem s aplikacija za upoznavanje, dok je njen muž nedjelju dana bio van kuće.

„Četiri noći od sedam koliko ga nije bilo, imala sam điđi miđi s nekim koga sam pronašla na Tinderu. Osjećala sam se pomalo loše kad se vratio, ali jednostavno mi ne posvećuje potrebnu pažnju pa ne žalim“, napisala je druga.

Druge su varale muževe na poslu, a jedna je žena priznala da je nakon mjesec dana ljubavne napetosti između nje i kolege, napokon spavala s njim.

„Juče sam prešla granicu. Imam užasnu grižu savjesti. Moram da ga izbjegavam po svaku cijenu. Šta ako moj muž sazna ili njegova žena? Igrala sam se s drugim muškarcem, a zatim došla kući i poljubila muža kao da se ništa nije dogodilo. Šta nije u redu sa mnom? – napisala je jedna.

Jedna je žena imala neočekivani susret u salonu za masažu.

„Dvije nedjelje kasnije maser mi je poslao poruku i rekao da navratim na masažu. Jesam i spavali smo zajedno“, napisala je a prenosi „Daily Mail“. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending