Sudbine
Ljubav ne poznaje granice: NINA JE OSVOJILA MUHAMEDA IZ EGPITA, A ON SE SAD ZOVE “HEREN ŽIKA” PO OMILJENOM LIKU IZ “ŽIKINE DINASTIJE”
Nina Pantić (27) iz Beograda otišla je u Egipat kako bi volontirala. Onda je na jednoj pijaci upoznala Muhameda koji joj je, priča, “bio krajnje antipatičan”. Nije tada ni slutila kakva će se ljubav tek izroditi.
“Upoznali smo se prije pet godina kada sam ja otišla u Egipat da volontiram preko organizacije Aiesec i bukvalno smo se vidjeli na jednoj pijaci slučajno. Razmijenili smo par riječi, a nakon toga se sreli još jednom i čak smo bili antipatični jedno drugom – priča Nina.
Budući da je Muhameda isprva posmatrala samo kao prolaznika, nije ni slutila da će ipak stupšiti u komunikaciju i promijeniti mišljenje.
“Ja sam mislila da je on malo nadobudan, a on je mislio da sam ja površna i previše glasna. Nakon toga smo slučajno počeli da se dopisujemo preko instagrama, promijenili ovo prvobitno mišljenje i bili (online) prijatelji.
Nina se nakon volontiranja vratila u Beograd, a potom je sasvim slučajno ponovo otišla u Egipat.
“U nekom trenutku, a to je bila 2020. godine, sam nevezano za njega dobila priliku da živim u Egiptu i tada smo se zbližili i odlučili da budemo zajedno. Tako smo prvo bili zajedno u Egiptu i onda je on došao u Srbiju u avgustu prošle godine, i od tad smo ovdje – priča nam Nina.
Roditelji ih podržavaju. Svekar i svekrva su joj, kako kaže, sjajni.
“Njegovi roditelji su me jako dobro prihvatili i osjećala sam se kao dio porodice od prvog dana. Njegova mama mi je gotovo stalno kuhala njihovu domaću hranu i uvijek se brinula za mene jer je znala da sam sama, daleko od porodice. Moji roditelji su isto dobro prihvatili, samo su se dosta brinuli kako i gdje ćemo i kako će ljudi ovdje reagovati na njega.
“Ne možeš da ga ne voliš, jer se uvijek smije”
Reakcija okoline je, priča nam, divna i Žiku, kako sad zovu Muhameda, svi zaista mnogo vole.
“Mnogi su mi rekli da “Ne možeš da ga ne voliš jer se uvijek smije – kaže Nina i dodaje kako su postali “popularni”:
“Na tiktoku, gdje snimamo klipove su reakcije pomiješane, i dobijamo dosta rasističkih komentara, iako je zaista znatno više pozitivnih komentara i ljudi koji nas podržavaju- uglavnom svi misle da je Shika presladak.
Srbija, kuća u predgrađu i idila kakvu priželjkuju – to su im planovi za budućnost.
“Planovi su za sada da ostanemo u Srbiji, i ako dobijemo prilku kupimo neku kuću u predgrađu. Ja jako volim njihovu kulturu, (zato sam i odlučila da studiram arapski jezik) i jako sam uzivala dok sam živjela tamo i obožavam Egipćane jer su jako topli i uvijek za šalu iako žive jednim teškim životom- ne bih mogla da provedem cijeli život tamo jer je Kairo mnogo veliki grad sa previše ljudi i nema mnogo zelenila, plus je skoro stalno vruće – kaže ona.
Žikina dimnastija je Egipćaninu nametnula novo ima – Žika (Shika). Shika ovde obožava prirodu, kulturu (pogotovo etno muziku i kolo). ,.
“Jako voli starije ljude i najbolje se slaŽe sa starijim komšijama i mojom babom i dedom i od njih i uči srpski, pa se samo pojavi odjednom poslije razgovora sa babom i kaže “Nina mi živimo Bogu iza nogu”, “Bježi Nina jer svakog gosta tri dana dosta” a jednom mu je deda objasnio i pustio Žikinu dinastiju i od tad se predstavlja kao Žika (Shika) Pavlović.
Oboje predaju onlajn – Žika arapski, a Nina ja engleski
“Još jedna stvar koja bi mogla biti zanimljiva jeste da smo ove godine imali i svadbu u Egiptu gdje smo prikazali svoje 3 kulture (egipatsku,sudansku i srpsku) pa smo igrali užičko kolo, nosili sudansku tradicionalnu nošnju i igrali uz egipatsku muziku – kaže ovaj mladi par. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON