Sudbine

Ljekari posumnjali da je silovana: ANĐA POMODRILA ZBOG POGREŠNOG LIJEKA

Published

2 godine

01/02/2023

Poslije dvije godine agonije, otkako su Anđi Kezmić (73) iz Rume u jednoj privatnoj apoteci dali pogrešan lijek, ova žena kaže da do kraja života neće zaboraviti kroz šta je prošla. Uspjela je da se vrati među žive, ali ne i da krivce izvede na sud.

Umjesto “aminofilina” koji je trebalo da pije zbog astme, apotekar joj je izdao “acenokumarol”, koji sprječava zgrušavanje krvi u terapiji duboke venske tromboze. Od toga je nesretna žena postala toliko modra, da je doktorica kod koje je otišla na pregled, pomislila da je silovana.

Sa apotekom gde se dogodila greška Anđa se jedva nagodila za odštetu, koja joj još nije isplaćena, iako je, kako kaže, to moralo da bude učinjeno do kraja prošle godine! Čak i kada dobije novac, njoj ni to ne može biti utjeha kada zna da je apotekar koji joj je dao pogrešan lijek, ponovo vraćen na isti posao.

Anđa je astmatičar i godinama se bori protiv ove bolesti, jedno vrijeme joj je ljekar propisao lek “aminofilin”, koji je upravo za bolesnike ovog tipa. Kćerki je dala svoju zdravstvenu knjižicu i ona je otišla u apoteku da podigne terapiju.

“Apotekar je uzeo knjižicu, ukucao u kompjuter, vidio šta mama koristi, okrenuo se, sa rafa uzeo lijek i dao mi. Donijela sam joj i narednih dana mama počinje da ga pije – prisjeća se Anđina kćerka Snežana Mladenović.

Poslije nekoliko dana Anđa je počela da modri po rukama, nogama i tijelu, da bi modrice postajale sve veće i veće. Tek kada je nesretna žena ginekološki prokrvavila, riješila je da potraži pomoć ljekara.

“Odem kod moje doktorice, pogledala me, sva u čudu i kaže: “Pa vi ste silovani”. Ja joj na to velim, jesam stara ali sam normalna, sjećanje me dobro služi. Pošalje me na ultrazvuk, vide sve je u redu i upute me u Opštu bolnicu u Sremskoj Mitrovici – priča Anđa.

Iako kaže da joj je mučno i samo sjećanje na sve što se dogodilo, prisjeća se da su u bolnici počeli da joj rade analize, pitali je koje lijekove koristi… Tek kada je kćerka donijela kutiju lijeka, umjesto “aminofilina” koji je trebalo da pije, primijećeno je da joj je apotekar dao “acenokumarol”, koji sprječava zgrušavanje krvi u terapiji duboke venske tromboze.

“U bolnici su mi davali krv, jedva sam se ja izvukla, ne ponovilo se. A najveći šok mi je bio, dok sam ležala u sobi medicinska sestra donosi mi telefon kaže neko me traži. Kad ono neko iz te apoteke od šefova, izvinjavaju mi se, govori kako su otpustili tog apotekara. Tada sam se još više potresla, borim se za život a ti mi pričaš kako si nekome dao otkaz i to je to – kivno naglašava Anđa dodajući da poslije ovoga lijekove podiže samo u državnoj apoteci.

Kao “opravdanje” Anđi su iz te apoteke rekli da su ova dva lijeka stajala jedan pored drugog na rafu. Apotekar koji je izdavao terapiju navodno u tom momentu nije primijetio razliku. (Naj portal)

Tagovi:apoteka bolnica istaknuto lijek silovanje

Sljedeća vijest

Gospođi sada smeta njegov novčanik: ZARAĐUJEM VIŠE OD NJEGA! DOKLE VIŠE?

Predhodna vijest

U Bosni se isplati biti lopov: RAZBOJNICI UHVAĆENI U STANU, RANILI ČOVJEKA, A SAMO JEDNOM ODREĐEN PRITVOR

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)