Pratite nas

Sudbine

Lamija je jedina žena urarka: POPRAVKA SATOVA JE ŽENSKI POSAO!

Published

on

Razvoj tehnologije doveo je do gašenja brojnih zanata. Mnogi su otišli u zaborav, danas su u potpunosti bespotrebni i beskorisni, ali još uvijek se mogu naći tihi čuvari tradicije koji odolijevaju vremenu i trude se održati svoje poslove i ne dozvoliti im da propadnu.

Lamija Saračević je mlada žena iz Sarajeva i jedina urarka u Bosni i Hercegovini. Dolazi iz porodice koja se godinama bavi popravkom satova, pa je nasljeđivanje posla normalan slijed događaja.

“Moj djed je 1947.godine otvorio radnju u Jajcu, da bi je kasnije preuzeo moj otac. I ja sam kao dijete stalno govorila da ću se nastaviti bavim tim poslom, ali mi niko nije vjerovao. Dolazila bih u očevu radnju, upijala sve što on radi i pamtila. Baš sam našla fotografiju gdje u radnji sjedim i pišem zadaću“, kaže Lamija za Hercegovina.info.

San joj se ostvario. Poslije završene osnovne škole, upisala je zanat, smjer za urara i naučila iz teorije sve što joj treba za posao. Zanimljivo je što je Lamijina generacija posljednja koja je završila taj smjer. Smjer za urara je ukinut, što je najbolji pokazatelj koliko su rijetki oni koji svoj radni vijek žele posvetiti točnom vremenu.

“Nisam se nikada pokajala. Dugi niz godina se bavim ovim i mislim da je pravi posao za mene. Imala sam jednom dilemu da promijenim profesiju, želeći upisati arhitekturu, ali sam se ipak opredijelila za popravku satova.“

A popravka satova nije niti malo lagan posao. Za nekoga ko je perfekcionista, Lamija smatra da je svaki sat priča za sebe. Ljudi su vezani za satove. Često su pokloni ili su naslijeđeni, pa više imaju sentimentalnu vrijednost, nego materijalnu.

“Jedna greškica može pokvariti cijeli mehanizam. Sjećam se s koliko pažnje i ljubavi je to radio moj otac, pa i ja tako nastavljam. Podrška i savjeti od mojih najbližih su mi motivacija da budem najbolja.“

Zato Lamijin opseg obuhvata čak i skupocjene satove, poput Rollexa. Godine 2013. je dobila priliku raditi u servisu u Švedskoj i tri sedmice posvetiti popravci skupocjenih Rollexovih mehanizama. Opravdala je povjerenje svog mentora i sada je opet u potrazi za specijalizacijom. I u ovom, kao i u svim poslovima, stalno se treba usavršavati i raditi na sebi. Zahvaljujući tome postala je jako cijenjena među ljudima koji se bave ovim poslom.

Kao žena zanatlija, nailazila je na predrasude. I sama kaže da je ovo senzitivan posao, koji više priliči ženama.
“Ne želim uvrijediti muške kolege, ali popravka satova je više posao za ženu. Zahtijeva potpunu pažnju i koncentraciju, nježne ruke i mnogo strpljenja. Teža strana ovog posla jeste skup alat, koji većinom naručujem iz inozemstva, jer se u našoj državi ne može naći. Materijale, također, naručujem preko interneta. Za sve to treba vrijeme, energija i snaga da se ne odustane.“

Kada dođete u jednu urarsku radnju i vidite ženu, možete samo pomisliti kako će sat biti popravljen i posao odrađen, jer je ženska senzibilnost nešto što se traži u ovom poslu. Lamija smatra ličnim neuspjehom ako neki sat ne može popraviti. Trudi se, svojski, da svakom vrati dušu, jer svaki nosi neku zanimljivu priču koju mušterije nerijetko podijele s njom. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending