Nakon što je okončao uspješnu fudbalsku karijeru Sarajlija Mirnel Sadović prebacio se u sasvim druge vode. I dok su mnogi njegovi bivši saigrači danas treneri ili agenti, on je krenuo razvijati i ulagati novac stečen u fudbalu u – ćevabdžinicu.

Ona se nalazi u jednom od najfrekventnijih bečkih kvartova u Mariahilfer Strassse. Inače, ovo je najpoznatija i najduža ulica u Beču. Ova najpoznatija bečka ulica sastoji se od dva dijela, unutrašnjeg i vanjskog dijela. Vanjski dio ove ulice namijenjen je za saobraćaj, dok je unutrašnji dio namjenjen komercijalnim sadržajima.

U unutrašnjem dijelu ulice, u dužini od oko 2 km smješten je veliki broj butika, trgovina i ugostiteljskih objekata. Ova ulica koja se proteže od dvorca Schönbrunn pa skoro sve do centra omiljena je destinacija turista iz čitavog svijeta upravo zbog komercijalnih sadržaja smještenih u njoj. Mnogi ljudi iz svih krajeva svijeta, svaku posjetu Beču, obavezno prošetaju ovom ulicom, popiju kafu u bašti nekog od kafića smještenih ovdje ili iskoristite vrijeme u njoj za šoping.

Nekadašnji igrač Sarajeva, Arminije Bielefeld i nekoliko austrijskih klubova, danas u Beču posjeduje ćevabdžinicu koja nosi naziv “Merak”, a od svog lokala je uspio za nekoliko godina napraviti kultno mjesto u kojem se okupljaju brojna poznata lica iz javnog života. Sportisti, političari, ljekari…
Njegove ćevape su probale mnoge poznati Austrijanci, ali i Bosnaci, Srbi, Hrvati…

“Mnogi su dolazili. Džeko, Ibričić, zatim Dragović i drugi austrijski reprezentativci, a viđao sam i košarkaše koji su danas u NBA ligi. Ima tu i ljudi iz drugih branši, doktora, kao i u ljudi koji su uspješni u politici kao, recimo, naša Alma Zadić koja je ovdje ministrica. Ugradili smo jedan dio Sarajeva u Beču. Ko se poželi ćevapa, zna gdje će, kazao je Sadović za portal Reprezentacija.ba.

Najveći dio svoje karijere proveo je u Austriji. Sa Wiener Neustadtom je igrao u najjačem rangu tamošnjeg fudbala, oblačio je još dresove Arminie Bielefeld, Sarajeva, a Ćiro Blažević ga je i u A reprezentaciju.

“Danas kada vratim film, možda sam mogao i više napraviti u fudbalu, okušati se i u drugim zemljama, ali to je sada prošlost. Vrijeme vratiti ne mogu. Opredjelio sam se za to da imam kvalitetan život i zato mi se i nije išlo iz Austrije. Tu sam odrastao, navikao se… Vrhunac je, naravno, taj poziv u reprezentaciju koji sam dobio dok sam igrao u Wiener Neustadtu. Imao sam finu sezonu, Ćiro je poslao skauta da me gleda i na kraju me pozvao za prijateljsku utakmicu s Iranom. Šteta, poslije toga sam povrijedio križne ligamente i teško se bilo vratiti. Znamo i kakve je BiH na mojoj poziciji imala igrače, kazao je on. (Naj portal)