Nakon utakmice seoskih timova, ljudi su krenuli na veselje mladoženje Izeta Trakića. Niko nije ni slutio da će tamo biti nastavljene “fudbalske čarke” iz kojih će planuti neviđena tuča sa tragočnim završetkom.
Ispod kuće mladoženje Izeta Trakića orilo se kolo. Odjednom sam čuo kako me dozivaju i viču: ”Fiće ubiše ti brata!” Poletim da ga branim ali nije bilo uspjeha. I na mene su se bacilli I počeli udarati. U jednom trenutku sam vidio Osmana Muratovića kako je zamahnuo i udario Hazima, brat je pao, a njemu je pritrčao i Rifat Bajrić, te ga počeo udarati iako je bio na zemlji. Onda sam se oteo i zavikao da mi daju ključeve od kola. Brata sam stavio u auto kao i Kadriju Planića. On je lakše ranjen i odmah prebačen u Živinice i Tuzlu. Hazim je umro nakon dva dana – ispročao je pod dojmom tragičnog događaja Fikret Karić.
Dogodilo se u subotu 29.avgusta. 1990. godine. U selu Svojat, nedaleko od Živinica trajala je fudbalska utakmica između seoskih timova Svojata i Donje Lukavice. Da li je iskra izbila na samoj utakmici, nije pouzdano utvrđeno ali sportski poraz Donjolukavićana bio je izgleda povod za tragediju.
– Moj sin Hazim Karić je mrtav. Ubiše ga na pravdi Boga. Imao je 25 godina i spremali smo mu svatove. On je više bio u Tuzli, Živinicama, Sarajevu. Tog dana mi donio platu. Radio je u “Tehnogradu”. Kuću je napravio, kaže mi da ide na veselje. Začudim se jer nije ranije išao, ali nisam imao ništa protiv. Kad do malo viču: I Fikret je dobio dobrih batina. Kasnije odem u bolnicu u Tuzli, ali Hazim nije više došao svijesti – s tugom govori Hazim Karić.
Utakmica se igrala oko podneva. Gosti iz Donje Lukavice su gubili sa 6:0. Tu su počele kavge. Poraženi su zaprijetili da će biti belaja.
Nakon utakmice duhovi su se smirili samo naizgled. I pobjednici i poraženi su se uputili na veselje Izeta Trakića. Tamo je kako govore očevidci Osman Muratović počeo da nasrče na neke koji su igrali utakmicu. Tu se zadesio Hazim i njegov brat.
Njih dvojica uopšte nisu ni bili na utakmici. Čak ni kao posmatrači. Ali, bili su uvučeni u sukob. U tuči su učestvovali Osman Muratović (23), Ramiz (22), Rifat (25) i Bajro Bajrić (20) te maloljetni M.M svi iz sela Donja Lukavica. S druge strane pokojnog Hazima Karića (25), branili su brat mu Fikret Karić (23) Husein Muratović (20), Salko Bešić (20) i Hasib Planić (52) – svi iz Svojata.
I ljudi na svadbi pokušali su da brane napadnutog Hazima I da razdvajaju učesnike u tuči, ali nisu mogli prići. Ko god je prišao, dobio je svoje. Tukli su “jastucima” – deblje gredice koje drže strane zaprežnih kola – letvama, daskama.
Kada se desila tragedija i kada je okrvavljen ostao da leži Hazim, napadači su se malo prenuli. Počeli su da bježe. Na jednu stranu su odbjegli Bajrići , a Osman Muratović i maloljetni mu brat, potrčali su prema kući Nenada Markovića i tu su se zatvorili. Čekali su miliciju da ih odvede, jer su ogorčeni mještani bili na sve spremni.
Ovo je težak udarac za Svojat jer moja mjesna zajednica je poznata kao veoma uzorna. I poginuli mladić je bio uzor u svakom pogledu – kazao je Muhamed Imamović šef mjesnog ureda i sekretar MZ u Svojatu.
O napadačima iz Donje Lukavice nije vladalo lijepo mišljenje. Prtiočalo se da Osman Muratović sklon siledžijskom ponašanju i da ga se selo boji!?
U istražnom zatvoru u Tuzli ostali su Osman Muratović i Rifet Bajrić. Protiv ostalih učesnika u tuči podnesena je krivična prijava. U sudskom procesu su pozvana 82 čovjeka. (Naj portal)
