Pratite nas

Sudbine

KRVAVA SVADBA U SVOJATU KOD ŽIVINICA: Pala mrtva glava zbog poraza 6:0 na seoskoj utakmici

Published

on

Nakon utakmice seoskih timova, ljudi su krenuli na veselje mladoženje Izeta Trakića. Niko nije ni slutio da će tamo biti nastavljene “fudbalske čarke” iz kojih će planuti neviđena tuča sa tragočnim završetkom.

Ispod kuće mladoženje Izeta Trakića orilo se kolo. Odjednom sam čuo kako me dozivaju i viču: ”Fiće ubiše ti brata!” Poletim da ga branim ali nije bilo uspjeha. I na mene su se bacilli I počeli udarati. U jednom trenutku sam vidio Osmana Muratovića kako je zamahnuo i udario Hazima, brat je pao, a njemu je pritrčao i Rifat Bajrić, te ga počeo udarati iako je bio na zemlji. Onda sam se oteo i zavikao da mi daju ključeve od kola. Brata sam stavio u auto kao i Kadriju Planića. On je lakše ranjen i odmah prebačen u Živinice i Tuzlu. Hazim je umro nakon dva dana – ispročao je pod dojmom tragičnog događaja Fikret Karić.

Dogodilo se u subotu 29.avgusta. 1990. godine. U selu Svojat, nedaleko od Živinica trajala je fudbalska utakmica između seoskih timova Svojata i Donje Lukavice. Da li je iskra izbila na samoj utakmici, nije pouzdano utvrđeno ali sportski poraz Donjolukavićana bio je izgleda povod za tragediju.

– Moj sin Hazim Karić je mrtav. Ubiše ga na pravdi Boga. Imao je 25 godina i spremali smo mu svatove. On je više bio u Tuzli, Živinicama, Sarajevu. Tog dana mi donio platu. Radio je u “Tehnogradu”. Kuću je napravio, kaže mi da ide na veselje. Začudim se jer nije ranije išao, ali nisam imao ništa protiv. Kad do malo viču: I Fikret je dobio dobrih batina. Kasnije odem u bolnicu u Tuzli, ali Hazim nije više došao svijesti – s tugom govori Hazim Karić.

Utakmica se igrala oko podneva. Gosti iz Donje Lukavice su gubili sa 6:0. Tu su počele kavge. Poraženi su zaprijetili da će biti belaja.

Nakon utakmice duhovi su se smirili samo naizgled. I pobjednici i poraženi su se uputili na veselje Izeta Trakića. Tamo je kako govore očevidci Osman Muratović počeo da nasrče na neke koji su igrali utakmicu. Tu se zadesio Hazim i njegov brat.

Njih dvojica uopšte nisu ni bili na utakmici. Čak ni kao posmatrači. Ali, bili su uvučeni u sukob. U tuči su učestvovali Osman Muratović (23), Ramiz (22), Rifat (25) i Bajro Bajrić (20) te maloljetni M.M svi iz sela Donja Lukavica. S druge strane pokojnog Hazima Karića (25), branili su brat mu Fikret Karić (23) Husein Muratović (20), Salko Bešić (20) i Hasib Planić (52) – svi iz Svojata.

I ljudi na svadbi pokušali su da brane napadnutog Hazima I da razdvajaju učesnike u tuči, ali nisu mogli prići. Ko god je prišao, dobio je svoje. Tukli su “jastucima” – deblje gredice koje drže strane zaprežnih kola – letvama, daskama.

Kada se desila tragedija i kada je okrvavljen ostao da leži Hazim, napadači su se malo prenuli. Počeli su da bježe. Na jednu stranu su odbjegli Bajrići , a Osman Muratović i maloljetni mu brat, potrčali su prema kući Nenada Markovića i tu su se zatvorili. Čekali su miliciju da ih odvede, jer su ogorčeni mještani bili na sve spremni.

Ovo je težak udarac za Svojat jer moja mjesna zajednica je poznata kao veoma uzorna. I poginuli mladić je bio uzor u svakom pogledu – kazao je Muhamed Imamović šef mjesnog ureda i sekretar MZ u Svojatu.

O napadačima iz Donje Lukavice nije vladalo lijepo mišljenje. Prtiočalo se da Osman Muratović sklon siledžijskom ponašanju i da ga se selo boji!?
U istražnom zatvoru u Tuzli ostali su Osman Muratović i Rifet Bajrić. Protiv ostalih učesnika u tuči podnesena je krivična prijava. U sudskom procesu su pozvana 82 čovjeka. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending