Pratite nas

Zanimljivosti

Korijen je u djetinjstvu: ZAŠTO NEKI LJUDI UVIJEK KASNE?

Published

on

Svi imamo par prijatelja koji nikad nigdje ne dolaze na vrijeme i jednostavno to ne vide kao problem, iako se kašnjenje općenito smatra manom i može uzrokovati razne nesuglasice i trzavice u odnosima.

“Mislim da razlog za kašnjenje najčešće nije što ljudi ne mare za tuđe osjećaje ili nekog namjerno žele iznervirati”, kaže psihoterapeutkinja specijalizirana za kognitivnu bihevioralnu terapiju Somia Zaman.

Mnogo je različitih faktora koje treba uzeti u obzir, a istraživanje je pokazalo da su neke osobnosti “manje tačne” od drugih.

“Neki su ljudi jednostavno rođeni optimisti i iskreno vjeruju da mogu upravljati svojim užurbanim rasporedima, što znači da će uvijek kasniti na nešto”, kaže Zaman.

A, ako su ti optimisti također društveni i brbljavi tipovi, onda je vjerovatnije da će njihovi sastanci, kave i ručkovi biti duži, zbog čega će zakasniti i na sljedeću obavezu.

“Nekim je ljudima pak problem reći ne, bojeći se da bi nekoga mogli uvrijediti ili propustiti važnu priliku, pa su njihovi nerealni planovi više odraz njihovih briga”, rekla je ona.

Još je jedna ličnost koja će vjerovatno kasniti, a nazivaju ih oni koji “ispunjavaju vlastita proročanstva”.

“Oni su kašnjenje utkali u lični brend i više ni ne osjećaju potrebu pokušati doći na vrijeme, jer niko to od njih ni ne očekuje, a najmanje oni sami”, kaže psihologinja.

Psihoterapeutkinja Geraldine Joaquim objašnjava da svi različito reagiramo na unutarnja i vanjska očekivanja.

“Neki ljudi ispunjavaju svoja unutarnja očekivanja (svoj vlastiti kodeks ponašanja) bolje od vanjskih očekivanja (koja im postavljaju drugi, posao, društvo itd.)'”, objašnjava ona.

Prema Geraldine, ljudi koji stavljaju veći naglasak na vanjska očekivanja obično su tačniji – jer dobro reagiraju na nametnutu odgovornost, dok ljudi koji ispunjavaju svoja unutarnja očekivanja imaju tendenciju češće kasniti, jer svoje potrebe ispunjavaju prije nego tuđe.

“To nije nepristojnost niti čak svjesni proces razmišljanja, oni se često trude biti tačni, no bez uspjeha i uopće ne vole kasniti pa se često i živciraju zašto je promet kakav je, više puta javljaju da stižu i slično”, rekla je.

Kao i kod mnogih stvari i za kašnjenje često možemo okriviti oponašanje naših roditelja ili potpuno suprotno, ako su oni često kasnili, osoba će to u životu izbjegavati.

“Tačni ljudi također često dijele formativno iskustvo svojih zaposlenih roditelja, vođenih punim rasporedom i uvijek u pokretu – tako da će i dijete biti spremno dolaziti na vrijeme i tako pokazivati svoju ljubav i poštovanje”, kaže Carmel Moore, stručnjakinja za upravljanje vremenom i direktorica The One Momenta Društvo. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending