Slike ljudi koje izvlače iz ruševina obišle su svijet nakon zemljotresa u Turskoj i Siriji. Doktor Slađana Antonijević iz Sektora za ljudske resurse MUP-a Srbije kaže da mnogo faktora utiče na to koliko neka osoba može da izdrži ako se nađe ispod ruševina. Objašnjava i zašto su ključna 72 časa nakon zemljotresa.

Doktor Slađana Antonijević kaže da su medicinski timovi dio spasilačkih timova u ovakvim situacijama, a objašnjava i kako sve funkcioniše na terenu.

“Medicinski timovi moraju da vode računa o bezbjednosti na prvom mjestu, kako svojoj tako i o bezbjednosti vatrogasaca-spasilaca. Oficiri za vezu dobijaju informacije od lokalnih rukovodilaca gdje će biti raspoređeni, na kojoj lokaciji, a od rukovodioca tima medicinski tim dobija mjesto i ulogu koju će vršiti u toku zbrinjavanja povrijeđenih”, kaže Antonijević za RTS.

Prvi zemljotres u Turskoj i Siriji dogodio se u ponedjeljak rano ujutru. Na pitanje koliko ljudi koji se nalaze pod ruševinama mogu da izdrže bez hrane i vode, doktorka Antonijević ističe da se računa da je sedam dana maksimum koliko čovjek može da izdrži bez vode, a do tri nedjelje bez hrane.

“Međutim, mnogo faktora utiče na to ako se osoba nađe ispod neke ruševine. Tri faktora su odlučujuća: da li ima vazduha tj. kiseonika, da li je povrijeđen – pošto su izuzetno česte povrede kod zemljotresa, kao i da li mu je dostupna voda”, navodi Antonijević.

Pored toga, dodaje da je ključno i koje starosti je osoba, kao i da od njenog zdravstvenog stanja zavisi koliko može da izdrži u takvim uslovima.

“Uvijek zdrave osobe, mlađe, imaju više šanse da prežive nego one koje su starije, gdje je već organizam oštećen”, poručuje Antonijevićeva.

Sada se pominju ključna 72 časa nakon zemljotresa, a doktorka Antonijević kaže da su to upravo tri do četiri dana koliko osoba može da izdrži bez vode u teškim uslovima.

“Međutim, tu je odlučujući faktor i spoljašnja temperatura vazduha. Ako je ona visoka, dolazi do bržeg znojenja, brže dehidratacije, organizam brže gubi tečnost i smanjuje se mogućnost preživljavanja. Kada su niže temperature, na neki način se metabolizam usporava, pa daju malo više šansi tim osobama da prežive i bez vode, a ako je baš dosta hladno, to može dovesti do smrzavanja”,  objašnjava Antonijević.

Naglašava da su ovo izuzetno teške situacije kada nema dovoljno ljekara i medicinskih sestara koji su na licu mjesta, zbog toga su važni i vatrogasci-spasioci koji su prošli kurseve napredne prve pomoći, kao i da su oni ti koji će najprije pomoći povrijeđenima.