Pratite nas

Zanimljivosti

Kolekcionar sa Sane: EDIN SEFEROVIĆ ČUVA TURSKI NOŽ STAR 300 GODINA

Published

on

Već duže od dvadeset godina Edin Seferović iz Sanskog Mosta marljivo sakuplja staro naoružanje i vojničku opremu koja se nekada koristila i danas je vlasnik respektabilne kolekcije koje se ne bi postidjeli ni veći muzeji.

Prije više godina Seferović je od lokalnih vlasti na korištenje dobio prostorije u zgradi koja je općinsko vlasništvo, ali se vremenom pokazalo da ovaj objekat ne zadovoljava ni minimalne uslove da u budućnosti eventualno preraste u neku vrstu muzeja.

“Zamisao je bila da ova kolekcija preraste u muzejsku zbirku i postane dio neke turističke ponude grada. Međutim, sam objekat se nalazi na periferiji, a u proteklom periodu nije bilo spremnosti da se osigura neki adekvatniji prostor. Nadam se da će doći neki bolji dani”, kaže ZA “Nezavisne” Seferović, koji je aktivni pripadnik Oružanih snaga BiH.

Inače, on je i predsjednik Kluba ekstremnih sportova “Kondor”, a u sklopu kluba registrovao je djelatnost kolekcionarstva starog naoružanja i opreme, pa za ovaj neobični hobi ima sva potrebna odobrenja nadležnih organa.

Dodaje kako je od malih nogu zaljubljen u sve što ima veze s oružjem i vojnom opremom, a u svojoj privatnoj kolekciji posjeduje desetine primjeraka oružja, među kojima ima i veoma rijetkih.

“Dok sam bio dječak, zavolio sam oružje i sve u vezi s njim. Još tada sam maštao da imam kolekciju starog naoružanja”, kaže ovaj neobični kolekcionar.
Dodaje da je u poslijeratnim godinama, na različite načine, uspio sakupiti respektabilnu kolekciju oružja, ratne opreme i tehnike koja se nekada koristila.
Izdvaja zbirku hladnog naoružanja, različitih noževa, mačeva i bajoneta.

“Posjedujem veoma vrijedan turski bodež sa zakrivljenim vrhom i izrezbarenom drškom, čija starost je procijenjena na više od tri stotine godina. Također, tu su i bajoneti koji su se koristili u oba svjetska rata, mačevi, sablje i ostalo”, objašnjava Seferović.

S posebnom pažnjom pokazuje oficirsku sablju koja se koristila u vojsci Kraljevine Jugoslavije.

“Radi se o ubojitom oružju koje je kovano od specijalnog čelika, a naročito ubojita bila je u rukama konjanika”, ističe Seferović.
Kaže kako posjeduje i raznovrsne primjerke vatrenog oružja kratke i druge cijevi, a među njima su stara puška iz turskog vremena, kremenjača i nekoliko kubura koje više nisu upotrebljive.

U kolekciji dugih cijevi kočopere se različite vrste poluautomatskih pušaka, nekoliko mitraljeza i automata, među kojima i njemački šmajser, koji je u prošlosti bio ubojito oružje, a starijima je poznat iz brojnih partizanskih filmova.

Seferović pokazuje i rusku automatsku pušku dobošarku ili takozvani PPŠ, klasično naoružanje kojim su ratovali vojnici Crvene armije.

“Ova puška je imala veliku vatrenu moć, a u doboš su mogla stati 72 metka. Posebno je bila efikasna u uličnim borbama i njima su Rusi praktično osvojili Berlin”, objašnjava ovaj kolekcionar.

U kolekciji pištolja posjeduje stari austrougarski oficirski kolt, njemačke pištolje luger i valter iz Drugog svjetskog rata, italijansku beretu iz istog perioda, te još nekoliko vrijedih komada oružja kratke cijevi.

Osim oružja, Seferović u svojoj kolekciji ima i šljemove, te vojne uniforme i ambleme, koje su nosili pripadnici svih vojski u proteklom ratu u BiH, mnoštvo municije za lično i artiljerijsko naoružanje, te drugu raznovrsnu vojnu opremu. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending