Pratite nas

Sudbine

Kao trogodišnjaka Hrvati su ga protjerali iz Čapljine: VILDAN SE VRATIO, OBNOVIO RODITELJSKU KUĆU, ŽIVI OD TURIZMA

Published

on

Vildan Korjenić je imao sve uslove da živi u Holandiji, ali je odlučio da njihov standard zamijeni bosanskim ljepotama. Ovaj 32-godišnjak se vratio u domovinu Bosnu i Hercegovinu (BiH). U rodnoj Čapljini obnovio je kuću svoje majke, gdje sada živi.

Uređenu evropsku zemlju napustio je jer, kako kaže, “uvijek je osjećao da ovdje pripada”, posebno jer su njegovo srce osvojile prirodne i kulturno-historijske ljepote BiH, u kojim uživa svakog dana.

Upravo iz te ljubavi nastao je blog, Instagram i Facebook stranica “Dit is Bosnie”, gdje objavljuje fotografije, videozapise, ali i priče sa svojih putovanja po BiH, i to sve s jednim ciljem – da privuče turiste iz Holandije.

“Imao sam tri godne kada su moji roditelji napustili BiH zbog rata. Odlučio sam se vratiti u BiH i živjeti ovdje jer mi je nedostajala domovina, nedostajala mi je Čapljina, ali i prekrasna priroda, ljudi i sloboda. Mislim da u BiH ima puno mogućnosti, posebno u okviru turizma. Volim isprobavati nove stvari i raditi stvari koje drugi ljudi ne bi radili – kaže Korjenić za Faktor.

Pojašnjava da je sa “Dit is Bosnie” počeo prije pet godina. Tada je, kaže, putovao 10 do 12 puta godišnje u BiH, i hobi mu je bio fotografiranje.

“Kada sam prijateljima pokazao slike, bili su iznenađeni koliko je ova zemlja prelijepa. Pokrenuo sam Facebook i Instagram stranicu i dobio sam zaista sjajne i pozitivne povratne informacije. Sada želim nastaviti i napraviti još više sjajnih sadržaja o BiH. Pokažimo Holanđanima koja će biti njihova sljedeća destinacija za putovanje – poručuje Korjenić.

Holanđane posebno fascinira netaknuta priroda u BiH, ali i gostoprimstvo ljudi, potom dobra hrana i piće.

“Moji prijatelji iz Holandije su bili nekoliko puta ovdje i sve im se sviđa. Mjesta koja smo posjetili su planine Visočica i Čvrsnica, obišli smo i mnogo prelijepih gradova poput Sarajeva, Mostara, Jajca, ali i Trebinja. A onda smo otkrili i neke skrivene dragulje kao što su Mostarska Bijela, Istup Stolac i Drežnica. I da ne zaboravimo rafting na Neretvi ili Uni. Toliko sjajnih stvari za uraditi i vidjeti – govori za “Faktor” Korjenić.

Vjeruje da kroz turizam možemo promijeniti pogled koji ljudi iz EU-a imaju o BiH.

“Možemo stvoriti radna mjesta za ljude u BiH da ne napuštaju ovu lijepu zemlju. Nizozemci znaju nešto o našoj historiji, ali ne toliko. Nažalost, mnogi misle da BiH nije sigurna zemlja i to je nešto što želim promijeniti – ističe Korjenić.

U Holandiji je završio poslovnu administraciju na Univerzitetu Twente. Tamo je također magistrirao i specijalizirao međunarodni menadžment.
“Ali sam imao kurs marketinga i tokom svoje radne karijere fokusirao sam se na društvene mreže, što je od velike koristi za “Dit is Bosnie” – zaključuje 32-godišnji Vildan Korjenić. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending