Njih dvoje su u poodmakloj životnoj dobi. Glišo Jelić je rođen 1932. godine, a njegova supruga Milena 1940.
Osam godina mlađa supruga od njega, u šali će kazati kako je Milan prevario mladu zelenu da se uda za njega. Ali, se ne kaje…. Ovi sretni supružnici su proslavili 60 godina bračnog života, a za sve su se pobrinula njihova djeca i unuka, koja je dedina najveća radost. On joj čak i pjesme piše.
“Mi prvo nismo bili za to, u godinama smo i bolesni, nije to za nas, a i ova korona… Međutim, oni su bili uporni pa nam nije ništa drugo preostalo nego da pristanemo na slavlje”, kažu Jelići uz zdravicu za malobrojnu – po broju članova, ali sretnu i porodicu punu ljubavi.
Ambijent je bio nevjerovatan, dvorište porodične kuće u Mrčevcima kod Laktaša bilo je ukrašeno i dekorisano do najsitnijeg detalja.Atmosfera je bila usijana i na vrhuncu, za šta je posebno zaslužan njihov zet. Pripremio im je muziku iz njihove mladosti.
“Zna da volimo Safeta Isovića, Nadu Mamulu, Tozovca, Tomu Zdravkovića, Silvanu Armenulić pa smo i zapjevali – oduševljeni su zetovim gestom Jelići.
Život ih u djetinjstvu, kažu, nije mazio. Milena je rano ostala bez oca, nakon čega je sa jednom sestrom bila privremeno smještena u Dom za ratnu siročad “Lepa Radić” u Gradišci. Glišo je, nakon što mu je otac ubijen, a majka se preudala, većinu vremena provodio sa bakom u Sanskom Mostu.
Jelić je nakon završene gimnazije 1957. godine trbuhom za kruhom došao u Laktaše, gdje je upoznao svoju Milenu. Oboje su bili zaposleni u opštini.
“Bilo je i drugih momaka koji su gledali u moju Milenu, ali moj bicikl je bio najbrži. Ja sam živio u Laktašima, a Milena u Mrčevcima. Biciklom sam išao da je vidim. Kada bih ostao do kasno u noć, morao bih spavati kod njenog strica. Milenina majka mi nije dala da spavam kod njih”, rado se prisjetio Glišo mladalačkih dana. S ponosom ističe da je Milena stub njihovog braka, te da je često ostajala sama s djecom dok je on išao na radne akcije.
“Nismo imali kriza u braku, a sve probleme smo zajedno rješavali. Nije bilo lako, gradili smo kuću što bi se reklo iz ničega, sve na kredit. Važno je uzajamno poštovanje i razumijevanje. Ako imate to, sve se može”, ispričao je Jelić za “Nezavisne”.
Ovaj bračni par, koji plovi devetom decenijom, rado se prisjeća i svojih ljetovanja i godišnjih odmora.
“Nismo ljetovali u luksuznim hotelima, već prilično skromno. Primjera radi, ‘fićom’ smo išli do Ulcinja. Putovali smo cijeli dan, a stvari za nas četvoro bismo stavili u jedan mali kofer jer ‘fićo’ nije imao gepek. Nije nam trebalo mnogo da budemo srećni. Ovoj današnjoj omladini to je nezamislivo – da u autu nemaju klimu i da na godišnji odmor
Oživjele su i uspomene sa svadbenog veselja. BIlo je pedesetak svatova i tri automobila: ‘fićo’, ‘stojadin’ i džip kojim je išao kum.
“Bilo je sve lijepo i skromno organizovano sa pedesetak gostiju u tadašnjem restoranu ‘Oliander’ u Laktašima – sjetili su se Jelići. (Naj portal/Foto: Nezavisne)
