Bartoneloza je poznatija kao bolest mačjeg ogreba, nimalo naivna infekcija koju neke životinje, posebno mačke, mogu da prenesu i na čovjeka. Simptomi kod čovjeka zavise od tipa Bartonelle i kako objašnjavaju doktori najčešće se manifestuju pojavom plikova (papula) ili gnojnih plikova (pastule) na mjestu ogrebotine ili ujeda, koji se javljaju pet do deset dana poslije ogrebotine ili ujeda mačke.

Drugi simptomi su otečeni limfni čvorovi (adenopatija) blizu mjesta gdje je koža bila inficirana najčešće na vratu, pazuhu i preponama i obično se pojavljuju u roku od jedne do tri nedjelje poslije kontakata sa mačkom, potom povišena temperatura, umor, opšta slabost, glavobolja, bolovi u zglobovima.

Medicina, nakon dugih pretraga, danas uspijeva riješiti ove problem, bar kada je dijagnoza u pitanju. Ljekari smatraju da bartoneloza prolazi bez ikakve terapije, ali ljekar na osnovu procjene uključuje i antibiotike. .

A nekada davno, prije preuzimanja monopola konvencionalne medicine, mačiji sugreb stari su liječili bajanjem i ritualima za ozdravljenje.

O tome je objavio studiju dr. sc. Adnan Tufekčić pod naziovom “Etnopedagoške odrednice očuvanja dječijeg zdravlja u tradicionalnoj kulturi”. Obradio je nekoliko naselja na planini Majevici u sjeveroistočnoj Bosni. Radi se o naseljima sa bošnjačkim stanovništvom (Zahirovići i Memići), hrvatskim stanovništvom (Straža) i srpskim stanovništvom (Jasenica). Kazivačice i kazivači u istraživanju u navedenim naseljima rođeni su do 1945. godine.

NARODNO LIJEČENJE SUGREBA
To je bila dječija bolest, ali često su od njega obolijevali i odrasli. Vjerovalo se da dijete može dobiti sugreb ukoliko je bilo napolju između akšama i jacije i nagazilo na mjesto “đi se pseto, ili neka druga životinja, pomokrilo ili izgrebala nogama.

“Sugreb se vidio tako što se nješta izaspe po tijelu k'o crveno, i svrbi te i sve bubuljice budu”.
Liječio se pomoću predmeta, najčešće vreća, koji su izrađivani (tkani) od kostrijeti tj. kozije dlake.
Liječenje se sastojalo od toga da dijete ode u klozet i namaže se ovom kostrijeti. Dok se maže vrećom od kostrijeti mora da laje ko pseto, da kreči ko žaba, da mjauče ko mačka.

Oponašanje glasanja mnogih životinja bilo je nužno jer se nije znalo na šta je dijete udarilo, zavisi koja je životinja to bila, sad da li je pseto, da li je mačka, da li je miš, i ti se maneš i tu ostaviš u klozetu, recimo, njeđi na gredu. Ovaj postupak bi se ponovio nekoliko puta i sugreba bi nestalo”