1948. godine, njemački raketni pionir Wernher von Braun je u svojoj knjizi napisao da će „Elon“ preuzeti vodeću ulogu u kolonizaciji Marsa. Je li to bilo vizionarsko proročanstvo ili samo slučajnost.

Wernher von Braun je tokom Drugog svjetskog rata pravio V2-rakete za naciste, nakon kraja rata njegove su usluge počeli koristiti Amerikanci – i to za potrebe svemirskog programa. Njemački raketni stručnjak je 1948. napisao knjigu „Projekt Mars“, radilo se o fiktivnom romanu. Knjigu je objavio na njemačkom 1952. A godinu dana kasnije i na engleskom, piše Deutsche Welle.

U svom romanu von Braun ne opisuje samo tehničke pretpostavke za realizaciju „marsovske misije“ s ljudskom posadom, on u knjizi skicira i na koji bi način naš susjedni planet mogao biti naseljen i kako bi njime mogla upravljati vlada koju bi činilo – deset muškaraca. Vladu bi, po njemu, biralo kompletno stanovništvo Marsa, mandat bi trajao pet godina – a na čelu vlade bi bio „Elon“.

 Vizija, zavjera, slučajnost?

“Elon”? Je li mislio na “Elona”? Elona Muska?! Za fanove američkog poduzetnika nema nikakve sumnje da je von Braun mislio upravo na mesijanski obožavanog utemeljitelja Paypala, Tesle i Space X-a. Jer na koncu konca, upravo je milijarder Musk objavio kako mu je cilj također misija na Mars – a sa svojim privatnim „svemirskim” preduzećem već neko vrijeme radi na razvoju raketnih tehnologija koje bi se moglo koristiti u okviru prve eventualne misije na Mars – s ljudskom posadom.

Kada je krajem 2020. godine jedan novinar koji se u svom radu bavi svemirom na Twitteru ponovno ukazao na taj isječak u tekstu von Braunove fikcije, Elon Musk je također na Twitteru odgovorio jednim filmskim citatom iz groteske o Frankensteinu. Ne može se jednostavno pobjeći od vlastite sudbine, napisao je Elon Mus.

 Neobično ime

Mnogi su ljudi prvi put za neobično ime „Elon” čuli u kontekstu kontroverznog poduzetnika. U Starom zavjetu se prvi put spominje ime „Elon“, ono potiče od hebrejskog „Alon“, i znači „hrast“, odnosno „drvo“, može značiti i „početak“ ili „snaga“. Možda je von Braun baš zato odabrao to ime za svoju ključnu figuru u romanu. U Africi je Elon zapravo žensko ime, u prijevodu to znači „Bog me voli“. U Južnoafričkoj Republici, odakle Elon Musk potiče, ime Elon je puno raširenije nego recimo u Europi.

Zahvaljujući internetskom ushićenju oko imena „Elon“ pažnja javnosti je ponovno usmjerena prema vizionarskoj knjizi Wernhera von Brauna, koja je tokom nekoliko desetljeća davala odlučujuće impulse marsovskoj misiji – s ljudskom posadom.

“Projekt Mars” je na glasu kao prva naučno inspirisana studija o tehničkim pretpostavkama misije na Mars. Nakon objave romana, trebalo je proći oko 20 godina prije nego što je jedno ljudsko biće nogom kročilo na Mjesec. A Mjesec je, u usporedbi s Marsom, u našoj neposrednoj blizini.

Vizionarskim von Braunovim idejama u njegovoj su se novoj domovini (u SAD-u) neposredno nakon objave engleskog izdanja počele baviti popularno-naučne publikacije, te ih tako približile širokoj publici. Von Braun je nastupio i u tri TV-emisije, te zajedno s Waltom Disneyjem prezentirao svoje ideje i vizije – i tako probudio oduševljenje ljudi u SAD-u za svemirskim letovima.

Naravno da u knjizi „Projekt Mars” ima i nekoliko nelogičnosti i otvorenih pitanja, pitanja na koja u to doba jednostavno nije bilo moguće odgovoriti. Wernher von Braun je sve to i sam tematizirao, u uvodu knjige. Napisao je kako ima poteškoća vezanih zu interplanetarnu navigaciju, s kišama meteorita ili Marsovom orbitom.

Napisao je i kako se još uvijek ne zna na koji se način dugotrajna svemirska putovanja reflektiraju na ljudsko tijelo. Već i činjenica da je ta pitanja tematizirao, pokazuje koliko je daleko i koliko konkretno von Braun u mislima „zakoračio” u taj svoj svijet.

Njegov marsovski projekt je trebao početi 1965. U smjeru „crvenog planeta” je trebalo krenuti ukupno deset svemirskih brodova, sedam letjelica s ukupno 70 muških članova posade te tri svemirska broda koji bi transportovali hranu i potrebni materijal.

Uz pomoć teleskopa je po njegovoj zamisli marsovska misija iz Marsove orbite trebala potražiti prikladno mjesto za slijetanje, i to u blizini ekvatora. U svemir bi se poslalo „izvidnicu” koja bi lebdjela kroz Marsovu atmosferu i onda sletjela na jedan od dva pola prekrivena snijegom. I onda bi ta izvidnica uz pomoć vozila opremljenih lancima krenula na put dugačak 6500 kilometara kako bi tamo, u baznom logoru, pripremila pistu za slijetanje za druge svemirske putnike koji se nalaze u orbiti. Uz pomoć svemirskih letjelica oni bi „lebdjeli” do izvidnice. A na povratku bi se uz pomoć tih istih letjelica vratili na Zemlju.

 Realni izazovi

Dobro – misije na Mars u proteklim godinama i nisu bile baš tako jednostavne kako je to zamislio von Braun. Naravno da on nije ništa znao o kosmičkim zračenjima ili stvarnim uslovima koji vladaju u marsovskoj atmosferi. Mi u međuvremenu znamo puno, puno više o ”crvenom planetu”, a tri posljednje misije na Mars (Ujedinjenih Arapskih Emirata, SAD-a i Kine) bile su vrlo uspješne.

Usprkos ledenim temperaturama i škrtom krajoliku koji podsjeća na pustinju, Mars je bio i ostao najatraktivniji cilj u našem Sunčevom sistemu. Zato što je Mars relativno brzo dostupan, u uporedbi s drugim ciljevima u nepreglednim prostranstvima svemira. Zemlji je dijelom sličan, i zato je pogodan za posade s ljudskim članovima. A jednoga dana možda i za kolonizaciju.

I tako, 73 godine nakon „Projekta Mars” čak i misija na Mars s ljudskim članovima posade više uopće ne zvuči tako vizionarski. Wernher von Braun je sa svojom naučno inspirisanom studijom definitivno stvorio misaone temelje misije na Mars.

A onaj stanoviti „Elon“ se pobrinuo za to da se i dalje jako puno ljudi zanima za svemirske letove, te da u utrci na Mars važnu, odnosno vodeću ulogu ne igraju samo države, već i jedna privatna kompanija – njegova.

Kad bi se pitalo samo Muska, onda bi njegov svemirski brod Starship već i prije 2030. na Mars „prebacio“ ljude, a kasnije bi oko milion ljudi doslovno koloniziralo „crveni planet“.

(Najportal)