Pratite nas

Sudbine

Kako je Mile Domazet spasio ukradenu bebu: OTMIČARKA JE S OTETIM DJETETOM PLANIRALA DA POBJEGNE U LIVNO

Published

on

Penzionisani policajac iz Makarske Mile Domazet 1988. godine u Splitu je pronašao otetu bebu. Nakon više od 30 godina htio je stupiti u kontakt sa ženom koju je tada, kao bebu, spasio. Nije se sjećao mnogo toga osim da je živjela u splitskom Getu i da se prezivala Delić.

“Ta beba je danas već žena, a ja ne znam zna li ona uopće da je bila ukradena”, kazao je nedavno Domazet za portal Makarska Danas.

“Bio je kraj septembra, znam da je bila berba grožđa. Bio sma na Zelenki, vozio sam policijski motor kad me nazvao dežurni i rekao da su dobili dojavu da je ukradena beba stara tri mjeseca u Splitu. Napomenuo je da obratim pažnju ako negdje nešto čujem ili vidim, raspitam se i javim. Ma nije prošlo ni 10 minuta i ja sam igrom slučaja naišao na tu bebu. Vozio sam motor u leru nizbrdo pa sam čuo plač bebe u gostionici Kuvajt koja se nalazila kod Biokovke. Svi su me pogledali kad sam došao na vrata, a ja sam otišao u kuhinju odakle se čula beba. Tamo sam ugledao ženu kako previja bebu na stolu od rostfraja, okruženu kuhinjskim noževima. Uznemirila se kad sam je pitao što radi. Htjela me je otjerati govoreći da joj smetam”, ispričao je.

Odmah je pretpostavio da je to bila oteta beba.

“Zvao sam kolege i rekao da me je žena izvrijeđala kao službenu osobu samo da imamo razlog da je privedemo. Sjeli smo u policijsko vozilo. Motor sam ostavio i sjeo pored žene pozadi jer me bilo strah da ne bi naškodila bebi”, prisjetio se Domazet.

Žena je tvrdila da je bebu rodila carskim rezom. čak je na sebi napravila pravi rez na stomaku kako bi izgledalo kao da je rodila bebu. Kasnije je ipak sve priznala i ispričala da je odsjela u hotelu Bellevue u Splitu i vrebala majku s bebom, čak se i upoznala s njom. Jednom je majka bebe ušla u trgovinu i, kako je stekla povjerenje u nju, ostavila ženi bebu u kolicima. Ova je iskoristila priliku i pobjegla. Planirala je otići s otetim djetetom u rodno Livno. Prije toga se spetljala s nekim taksistom koji joj je rekao da će je ženiti ako bude mogla roditi djecu. Na koncu je lažirala carski rez i odlučila ukrasti bebu. Što se kasnije dogodilo, Domazet kaže – ne zna. Roditelje bebe je nakratko vidio, a slučaj su preuzeli inspektori.

“Jako bih volio stupiti u kontakt s tom danas ženom. Možda bi i nju zanimalo ko ju je našao i kako je bila oteta, ako joj je to uopće rečeno”, rekao je Domazet za makarsku danas.

NIje prošlo ni sat vremena vremena nakon što je tekst objavljen, putem društvenih mreža javila se Branka, žena koju je kao bebu Domazet spasio.

“Čuli smo se, i oboje smo plakali. Još uvijek ne mogu doći sebi od emocija, na momente sam normalan, a onda mi opet knedla u grlu. Nažalost, ostala je bez oba roditelja, sama je s dvoje djece, i dalje živi u Getu, i nije joj bilo lako u životu. Dogovorili smo se za susret. Uglavnom, ona je znala da je bila ukradena, ali nije znala detalje. Rekla mi je da je to bilo 1988.godine, a ne 1984. Pogriješio sam, ali ko će se više sjećati” ispričao je Domazet dodajući kako ih je spojio zajednički prijatelj na Facebooku. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending