Pratite nas

Sudbine

Kako je Kemal Šalaka, uz pomoć advokata, uspio upisati sina kao “Bosanca”: IZ OPŠTINE CENTAR SU ME PRVI PUT ISTJERALI

Published

on

Faruk Šalaka prvi je Sarajlija koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao Bosanac. Za njega, biti Bosanac, znači i ne zagađivati prirodu i čuvati svoj grad, podstaći druge da se ekološki ponašaju.

Ovim je Faruk dokazao da je istinski, srcem, Bosanac, da voli i poštuje zemlju u kojoj je rođen. Da je Bosanac po nacionalnosti i da tako treba biti upisan u matičnu knjigu rođenih, njegovom ocu Kemalu nije bilo lako da dokaže, piše N1.

“Godine 2014. sam dobio Faruka, do 2015. godine je trajala ta borba, nekih 8, 9 mjeseci. A sve je počelo kad sam otišao u Opštinu da ga upišem. U međuvremenu se u matičnu knjigu počela upisivati nacionalnost. Pitali su me hoću li se izjasniti o nacionalnosti djeteta, ja sam rekao hoću, napisao sam Bosanac, u Bosni je normalno da su ljudi Bosanci… Međutim, službenica mi je rekla da ne može Bosanac, da može samo Bošnjak, Srbin, Hrvat ili ostali… tu je nastala svađa sa tom ženom, sa njenim pretpostvljenim, istjeran sam iz opštine”, kazao je Kemal Šalaka, dodajući:

“Suštinski je važno zato što su Bošnjak i Bosanac dva različita pojma, u današnjem društvu. Generalno gledajući nema nikakve razlike. Međutim, pošto je to ispolitizirano, pa se kao Bošnjak podrazumijeva da je islamske vjeroispovjesti itd. i nastalo je tek 1993”.

Dodaje da su svi na početku bili Bosanci, te da se nije gledalo ko je ko, ko je koje vjere itd.

“Onda je sve to došlo na mala vrata, a ja ne volim da me prave magarcem. Pošto smo svi Bosanci i želim da se osjećamo svi kao Bosanci u Bosni, a etnički neka bude ko šta hoće, tako sam ja htio da ljude ujedinim da dam svoj primjer i svoj doprinos”, kazao je.

Pravnu bitku, Kemal je dobio uz “pro bono” pomoć advokata Nedima Ademovića.

“Gospodin Kemal Šalaka je po etničkoj pripadnosti Bošnjak. On je po rođenju svog djeteta zahtijevao u opštini Centar u Sarajevu da se njegovo dijete upiše po nacionalnost a ne po etničkoj pripadnosti, što je opština Centar odbila. Ovo se zove u pravu presedan. I državni organ je donio odluku koja je po našem mišljenju i dubokom uvjerenju u skladu sa ustavom i pravilnim tumačenjem evropske konvencije, odnosno prava na privatni život. Ovakvu odluku trebali bi slijediti svi upravni organi i sudovi u BiH, da ne bi ponavljali istu grešku koju smo dokazali da je napravila opština Centar. Nažalost, u BiH, poslije dejtonskog mirovnog sporazuma, kompletna administracija, svi formulari, zasnovani su na toj nesretnoj tripartitnoj etničkoj podjeli između Srba, Hrvata i Bošnjaka, uz potpuno isključenje bilo koje druge kategorije građana uključujući i po pitanju identiteta”, istaknuo je Nedim Ademović, dodajući:

“Jako puno smo poziva i zahvalnica dobili na ovom slučaju jer su ljudi napokon odahnuli i rekli – mi želimo takođe da se izjašnjavamo kao Bosanci, odnosno Hercegovci, i da istovremeno budemo i pripadnici etničkih tzajednica, što nam je onemogućeno, što je protivprirodno”.

Ono što je bitno naglasiti, istaknuo je Ademović, je da izjašnjavanje kao Bosanac ili Hercegoac, ne znači anuliranje automatsko pripadnosti etničkoj zajednici, jer svaki čovjek, što ima više identiteta, on je bogatiji.

“Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke i boriti se za svoja prava, jer ako budu čekali državu da bude dobra prema njima, uvijek će im se vratiti lošim jer je to naše iskustvo 30 godina. Ovakvi slučajevi treba da budu motivirajući za građane da se bore za svoja prava i da ne odustaju”, rekao je.

Zahvljujući ovom slučaju, iz matične službe opštine Centar, već 7 godina je moguće dobiti ovakav odgovor:

“U matičnu knjigu rođenih moguće je u rubriku „Nacionalnost“ upisati Bosanac, i to u okviru osnovnog upisa, kao i u naknadnom upisu podnošenjem zahtjeva u upravnom postupku”.

Nakon što je Kemal upisao Faruka, i on i supruga i dvoje starije djece upisani su kao Bosanci. To je bio jedan od njegovih činova i borbi koje je vodio čak i maloljetan, u ratu – da ovo bude zemlja svih ljudi koji u njoj žive. On nije odustao od takve zemlje ali ova država kao da odustaje od onih koji je istinski vole.
“Ne vjerujem da ću ovdje ostati. Već pripreme neke pravim za odlazak vani, ne zbog mene nego zbog djece prvenstveno, mislim da budućnost nije ovdje dobra, tako da ćemo vjerovatno budućnost na zapadu negdje tražiti”, rekao je Kemal Šalaka.

i rako je Faruk Šalaka, dječak čiji se otac borio da on pravno, nacionalno, suštinski, bude Bosanac pobijedio birokratitju u svojoj domovini. Ipak, ta pobjeda ima i gorčine u sebi.. Dječak koji vjeruje da biti Bosanac znači biti dobar čovjek. Dječak, čija uvjerenja, nisu uvjerenja zaslužnih za to što je on, još jedan Bosanac koji pakuje kofere…

U Bihaću, Banjoj Luci ili Bijeljini, upisati nacionalnost Bosanac u matičnu knjigu rođenih nije moguće, dok su nam npr. u matičnoj službi Mostar rekli da to nikada niko nije tražio i da nisu sigurni da li ta mogućnost postoji. U Sarajevu ta mogućnost postoji od 2015. godine, kada se za istu, pravnom bitkom dugom devet mjeseci, izborio Sarajlija Kemal Šalaka. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending