Pratite nas

Sudbine

Kako je Kemal Šalaka, uz pomoć advokata, uspio upisati sina kao “Bosanca”: IZ OPŠTINE CENTAR SU ME PRVI PUT ISTJERALI

Published

on

Faruk Šalaka prvi je Sarajlija koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao Bosanac. Za njega, biti Bosanac, znači i ne zagađivati prirodu i čuvati svoj grad, podstaći druge da se ekološki ponašaju.

Ovim je Faruk dokazao da je istinski, srcem, Bosanac, da voli i poštuje zemlju u kojoj je rođen. Da je Bosanac po nacionalnosti i da tako treba biti upisan u matičnu knjigu rođenih, njegovom ocu Kemalu nije bilo lako da dokaže, piše N1.

“Godine 2014. sam dobio Faruka, do 2015. godine je trajala ta borba, nekih 8, 9 mjeseci. A sve je počelo kad sam otišao u Opštinu da ga upišem. U međuvremenu se u matičnu knjigu počela upisivati nacionalnost. Pitali su me hoću li se izjasniti o nacionalnosti djeteta, ja sam rekao hoću, napisao sam Bosanac, u Bosni je normalno da su ljudi Bosanci… Međutim, službenica mi je rekla da ne može Bosanac, da može samo Bošnjak, Srbin, Hrvat ili ostali… tu je nastala svađa sa tom ženom, sa njenim pretpostvljenim, istjeran sam iz opštine”, kazao je Kemal Šalaka, dodajući:

“Suštinski je važno zato što su Bošnjak i Bosanac dva različita pojma, u današnjem društvu. Generalno gledajući nema nikakve razlike. Međutim, pošto je to ispolitizirano, pa se kao Bošnjak podrazumijeva da je islamske vjeroispovjesti itd. i nastalo je tek 1993”.

Dodaje da su svi na početku bili Bosanci, te da se nije gledalo ko je ko, ko je koje vjere itd.

“Onda je sve to došlo na mala vrata, a ja ne volim da me prave magarcem. Pošto smo svi Bosanci i želim da se osjećamo svi kao Bosanci u Bosni, a etnički neka bude ko šta hoće, tako sam ja htio da ljude ujedinim da dam svoj primjer i svoj doprinos”, kazao je.

Pravnu bitku, Kemal je dobio uz “pro bono” pomoć advokata Nedima Ademovića.

“Gospodin Kemal Šalaka je po etničkoj pripadnosti Bošnjak. On je po rođenju svog djeteta zahtijevao u opštini Centar u Sarajevu da se njegovo dijete upiše po nacionalnost a ne po etničkoj pripadnosti, što je opština Centar odbila. Ovo se zove u pravu presedan. I državni organ je donio odluku koja je po našem mišljenju i dubokom uvjerenju u skladu sa ustavom i pravilnim tumačenjem evropske konvencije, odnosno prava na privatni život. Ovakvu odluku trebali bi slijediti svi upravni organi i sudovi u BiH, da ne bi ponavljali istu grešku koju smo dokazali da je napravila opština Centar. Nažalost, u BiH, poslije dejtonskog mirovnog sporazuma, kompletna administracija, svi formulari, zasnovani su na toj nesretnoj tripartitnoj etničkoj podjeli između Srba, Hrvata i Bošnjaka, uz potpuno isključenje bilo koje druge kategorije građana uključujući i po pitanju identiteta”, istaknuo je Nedim Ademović, dodajući:

“Jako puno smo poziva i zahvalnica dobili na ovom slučaju jer su ljudi napokon odahnuli i rekli – mi želimo takođe da se izjašnjavamo kao Bosanci, odnosno Hercegovci, i da istovremeno budemo i pripadnici etničkih tzajednica, što nam je onemogućeno, što je protivprirodno”.

Ono što je bitno naglasiti, istaknuo je Ademović, je da izjašnjavanje kao Bosanac ili Hercegoac, ne znači anuliranje automatsko pripadnosti etničkoj zajednici, jer svaki čovjek, što ima više identiteta, on je bogatiji.

“Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke i boriti se za svoja prava, jer ako budu čekali državu da bude dobra prema njima, uvijek će im se vratiti lošim jer je to naše iskustvo 30 godina. Ovakvi slučajevi treba da budu motivirajući za građane da se bore za svoja prava i da ne odustaju”, rekao je.

Zahvljujući ovom slučaju, iz matične službe opštine Centar, već 7 godina je moguće dobiti ovakav odgovor:

“U matičnu knjigu rođenih moguće je u rubriku „Nacionalnost“ upisati Bosanac, i to u okviru osnovnog upisa, kao i u naknadnom upisu podnošenjem zahtjeva u upravnom postupku”.

Nakon što je Kemal upisao Faruka, i on i supruga i dvoje starije djece upisani su kao Bosanci. To je bio jedan od njegovih činova i borbi koje je vodio čak i maloljetan, u ratu – da ovo bude zemlja svih ljudi koji u njoj žive. On nije odustao od takve zemlje ali ova država kao da odustaje od onih koji je istinski vole.
“Ne vjerujem da ću ovdje ostati. Već pripreme neke pravim za odlazak vani, ne zbog mene nego zbog djece prvenstveno, mislim da budućnost nije ovdje dobra, tako da ćemo vjerovatno budućnost na zapadu negdje tražiti”, rekao je Kemal Šalaka.

i rako je Faruk Šalaka, dječak čiji se otac borio da on pravno, nacionalno, suštinski, bude Bosanac pobijedio birokratitju u svojoj domovini. Ipak, ta pobjeda ima i gorčine u sebi.. Dječak koji vjeruje da biti Bosanac znači biti dobar čovjek. Dječak, čija uvjerenja, nisu uvjerenja zaslužnih za to što je on, još jedan Bosanac koji pakuje kofere…

U Bihaću, Banjoj Luci ili Bijeljini, upisati nacionalnost Bosanac u matičnu knjigu rođenih nije moguće, dok su nam npr. u matičnoj službi Mostar rekli da to nikada niko nije tražio i da nisu sigurni da li ta mogućnost postoji. U Sarajevu ta mogućnost postoji od 2015. godine, kada se za istu, pravnom bitkom dugom devet mjeseci, izborio Sarajlija Kemal Šalaka. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending