Pratite nas

Zanimljivosti

Kako je govorio čuveni Lav Tolstoj: “Molim Vas, gledajte na mene kao sljedbenika Muhameda”

Published

on

Nigdje Tolstoj svoje opredjeljenje prema islamu nije tako jasno kristalizirao kao u pismima Jeleni Velikovoj. Naime, pravoslavka Velikova je bila udata za mladog oficira Ibrahima, porijeklom Kozaka, iz grada na granici Azerbejdžana.
Njih su se dvoje vjenčali, ali po tadašnjim zakonima u Carskoj Rusiji, a njihova djeca morala su biti krštena kao hrišćani. Kada su njihovi sinovi bili punoljetni poželjeli su da pređu na islam, pa se Velikova, kao i mnogi u to vrijeme, obratila Tolstoju, tražeći savjet kako da se postavi u skladu sa željom sinova da budu muslimani. Pozdravlajući njihovu spremnost da prihvate islam, Tolstoj piše:
“Što se tiče davanja većeg značaja islamu nego pravoslavnoj crkvi, ja sam punog srca suglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi islam, jednog Boga i Njegovog Poslanika. Zašto? Zato što s Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), s pretajanstvenom Marijom Anom, Svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama i ne bi moglo biti drugačije. Islam se izdigao iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja…”, napisao je slavni Tolstoj u pismu Velikovoj.
Tolstoj ističe iskvarena vjerovanja i praznovjerja u drugim religijama, te podcrtava da islam nije zapao u stanje u kojem su se naše druge vjere, kao i da je vjera koju je Muhamed donio posljednja i najsavršenija.
Po njemu, islam je pravo mjesto istinske pravde i jednakosti, istinskog bratstva i požrtvovanosti, poštovanja i ljubavi prema čovjeku i drugom.
“Svijet je uradio šta je želio, dopustio je crkvi da objasni značaj i svrhu života. Svijet je uspostavio život sasvim suprotan doktrinama Krista, a Crkva izučava pisana djela na kojima je ostavila narod da živi u suprotnosti sa Kristovim zakonom, da živi prema svojoj ličnoj volji. Rezultat je bio da je svijet počeo da živi gori život od paganskog života, a Crkva ne samo da je to pravdala nego je odobravala to govoreći da je to u skladu sa Kristovom doktrinom”, zapisao je Tolstoj.
Međutim, Tostojova razmišljanja u većini slučajeva nisu bila jasna ruskom društvu. Zbog kritika Crkve i simpatija prema islamu bio je i gotovo predan prokletsvu (anatemi). Prijatelji i rođaci su ga napustili. U pismu Svetom sinodu koji ga je ekskomunicirao kao bezbožnika, napisao je:
“Počeo sam time što sam Crkvu volio više nego svoj mir, zatim sam više volio kršćanstvo nego crkvu, sada više volim istinu nego sve na svijetu”.
Odbačen od svih, Tolstoj 1910 u svojoj 81. godini života napušta kuću i umire na putu, na stanici Astapovo. Pred sam kraj života upućuje pismo prijatelju u kojem do kraj osvjetljava svoj stav o vjeri:
“Bilo bi mi zadovoljstvo, kada bi vi bili iste vjere i ubjeđenja kao ja.
Otkrili ste nešto u mom životu. Bilo kakav uspjeh u životu, bogatstvo, počasti, i hvala, nisu mi osigurani. Moji prijatelji, čak i porodica, su okrenuli glavu od mene. Neki – liberali i estetičari smatraju me luđakom ili slabog razuma kao Gogolja. Drugi – revolucionari i radikali – smatraju da sam mističar, govornik, brbljivac. Vladini ljudi me smatraju opasnim, ortodoksi (pravoslavci) smatraju me đavlom. Priznajem da mi je teško… Prema tome, molim Vas, gledajte na mene kao sljedbenika Muhameda i bit će sve uredu neke su od posljednjih riječi koje je napisao slavni Tolstoj prije smrti. (Najportal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending