Sudbine

Juraj Malek priča o iskustvima debelih ljudi: GODINAMA NIJE IMAO INTIMNE ODNOSE, ZABORAVIO I KAKO ŽENA IZGLEDA

Published

10 mjeseci

17/11/2023

Juraj Malek rodom iz grada Našice iz Hrvatske prošao je kroz pravi životni rolerkoster. Godinama je u Njemačkoj, a promjena posla, između ostalog, uticala je na njegovu totalnu promjenu izgleda. Naime, u jednom momentu je dogurao do gotovo 195 kg, a onda je poslije godinu dana i operacije želuca skinuo skoro stotinu suvišnih kilograma.

U iskrenoj ispovesti otkrio je kako zaista izgleda život ekstremo debelih ljudi i sa čim se sve suočavaju

„Ko nije vodio rat protiv sebe, taj ne zna šta je rat. Došao sam do raskršća kada sam trebao da odlučim da li hoću da živim ili neću. Najvažnije je da čovjek prizna sebi da mu je potrebna pomoć. Imao sam 195 kila, i ostalo mi je samo da čekam moždani i li srčani udar.

„Ljekari su mi rekli da moram da skinem 5 posto svoje mase, kako bi se jetra malo povukla, da bi lakše došli do želuca. Kada sam shvatio da je to u mom slučaju 10 kila i da imam samo mjesec dana da ih skinem, nije mi bilo dobro. Ali, čvrsto sam odlučio da ću slušati doktore, što je jako bitno. Ja sam uspio da skinm 16. Bio sam gladan mjesec dana –
Priznaje da je jeo enormne količine hrane, nekada je i sam sebe iznenađivaju veličinom obroka.

„Nisam znao koliko imam kilograma, jer vaga koju sam imao kod kuće nije mogla da me izmjeri. Nisam bio bolestan. Ugojio sam se, jer sam puno jeo, a malo se kretao. Na primjer, idem sa posla, kupim pola kg tjestenine, dvije gorgonzole i 600 g piletine i sve to pojedem za jedan obrok. To su jedno 4 puna tanjira. Pola sata poslije toga pojedem kilo sladoleda i to sve ležeći.
Od debljine nije mogao da uradi osnovne stvari.

„Na žene zaboravite, nikome niste privlačni tako debeli, jedino ako ste već bili u braku prije nego što ste se ugojili. Problem je u tome što nisam mogao poslije nužde lijepo da se obrišem, niti da se istuširam, jer su mi ruke postale kratke. Da isiječem nokte na nogama je bila misaona imenica. Nosio sam majicu 7XL, nisam imao gdje da kupim stvari. Teško sam disao, kada sam i htio da se kreće, više nisam ni mogao.
Nadao se da može sam smršati, a naglašava da takvi grešku prave svi debeli ljudi.

„Uvijek sam govorio sebi da mogu ja sam smrtšati. I jesam nekoliko puta skidao po 30 kila, ali sam sve vraćao, jer želudac nije mogao dovoljno da mi se smanji. Dok sam radio na građevini u Njemačkoj, bio sam pun pišića. Onda sam promijenio posao i postao domar u jednoj firmi, gdje se kretanje svelo na minimum. A nastavio sam da jedem i težina je samo rasla. A onda je počela i lagana depresija, nije mi se išlo u grad, ne druži vam se. Znao sam da kad dođem sa posla u petak, ne izađem iz kuće do ponedjeljka. Samo da je frižider pun i to mi je bilo dovoljno.

„Intimni život nisam uopšte imao nekoliko godina, niti sam tada imao želju, nije me privlačilo u tom trenutku. A i znaš podsvjesno da nemaš šansu ni kod jedne cure. A ni ja se sam u sebe ne bih zaljubio. Cura koja se zaljubi u čovjeka od 200 kila, po meni, nije normalna – surovo je iskren.
Rezultati su ga najviše motivisali da ostane dosljedan cilju.

„U početku je bilo potrebno da budem jak u glavi, sada već vidim rezultate u ogledalu i oni daju nevjerovatnu snagu čovjeku da nastavi dalje. Sada idem na plivanje, vozim bicikl, pa čak i trčim. Imam 95 kg, potrebno je da skinem još nekih pet i onda idem na operaciju skidanja viška kože. Dok sam bio ekstremno debeo, dobio sam šećer, a za visok pritisak sam bio osam tableta dnevno. Sve sam uspio da regulišem i više nikada se ne bih vratio na staro – zaključio je. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Čuvar baštine Bihaća: UNOM PLOVE DEDINE LAĐE

Predhodna vijest

AUUU, KAKO SU ZGRADE “PORASLE”: Ovo je reakcija čovjeka koji je izašao iz zatvora nakon 68 godina!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)