Pratite nas

Sudbine

Jovica Kričak baš nema sreće: KUPIO CURU IZ ALBANIJE, A ONA UZELA PARE PA POBJEGLA SA PROVODADŽIJOM

Published

on

Jovica Kričak je vrijedan, častan i radan momak, da nema takvog, misle mještani sela Žunje. On je čobanin odmalena, i gotovo jedini preostali čobanin danas u svojoj okolini. Svakog dana vodi krave na ispašu, a u štali ih njeguje za potrebe domaćinstva. Jovica ima posla i u plasteniku, a obavezno se nađe posla i u bašti na otvorenom.

Da to nije sve što zna, govori i činjenica da od svog stada ovaca, priprema domaću vunu za pletenje. To je upravo i ono po čemu je naširoko poznat ovaj neoženjeni muškarac. Sve ovo Jovica radi iz ljubavi, ali, kako to uvijek biva, postoji jedno ali koje ga već duže vrijeme muči.

A to je činjenica da je još momak za ženidbu u svojoj četrdeset i drugoj godini, ali nada se dobroj sudbini i Božijoj volji da neka djevojka navrati do sela Žunje i zauvijek ostane u njegovoj porodici.

“Rijetko koja bi došla, kako koja godina sve teže. Neće nijedna u selo. Kako čuju selo Žunje, tako se sve začude i pitaju gdje je to. Pa nismo na Sjevernom polu – rekla je majka Božurka za Jutjub kanal koja je ispričala priču da su pored Srpkinja, željeli i djevojke iz Albanije, ali se na kraju sve završilo tako da su ostali i bez snahe i bez para.

Nakon što je jedna Albanka bila kod njih u kući, ali se spletom okolnosti nije snašla na selu, porodica Kričak se odlučila da ovaj put pozovu čovjeka koji se navodno bavi provodadžisanjem. Ali izgleda da se taj plan nije dobro završio.

“Mi smo išli preko ljudi koji to rade, pare nisu problem, ali ja sam takva da vjerujem čovjeku – priča majka koja objašnjava da je provodadžija imao samo priču, ali ne i želju da pomogne.

On je to sve kako izgleda radio iz interesa. Djevojka iz Albanije je kako stoje stvari, imala dogovor sa provodadžijom iz Srbije, kako Jovičina majka smatra, vjerovatno su podijelili pare.

Za razliku od prve djevojke koja je pošteno došla, sa cijelom porodicom, i koja je iskreno rekla da nije spremna za život na selu, druga je bila navodno prevarantkinja.

“Kod druge djevojke vidjelo se da to nije to. Ona nije silazila sa telefona, stalno je sa nekim pričala. A na dan kad je otišla, iščupala je kabl za telefon. Vidjela sam ja da je bilo nešto sumnjivo, neka kola stalno su navraćala tog dana. Ma rekoh ovo nisu čista posla. I samo što pomislih nešto tako, eto nje sa torbom bježi – objašnjava Božurka trenutak kada je shvatila da je njen sin i cijela porodica prevarena i od Srbina i od Albanke.

Jovica je ostao bez žene, majka Božurka bez para, a provodadžija od blama nije htio da se javi dugo nakon odlaska mlade.

Svakako, porodica Kričak nada se da će u budućnosti imati više sreće te da će njihov sin, koji kako kažu odlično plete, bolje od svake žene, pronaći svoju srodnu dušu u godinama koje slijede. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending