Asim Ferhatović Hase rođen je 24. januara 1933. godine u sarajevskom naselju Kovači. Junior Fudbalskog kluba Sarajevo postao je 1948, a prvu utakmicu kao prvotimac FK Sarajeva odigrao je 1952. protiv Zagreba.

Srce Asima Ferhatovića prestalo je kucati u noći između 24. i 25. januara 1987. godine, a Sarajlije su ga i na dženazi ispratile aplauzom. Sugrađani ga nisu zaboravili, pa njegovo ime danas nose stadion Koševo i ulica koja vodi ka njemu, omladinska škola FK Sarajevo, memorijalni malonogometni i šahovski turnir…

Ljubitelji sporta divili su se Hasetovoj intuitivnoj igri, a i protivnički navijači su ga nerijetko sa stadiona ispraćali aplauzom. Na nekoj utakmici na Koševu izvodio je takve bravure da je radio-reporter Mirko Kamenjašević najavio pauzu u programu riječima:

– Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!

U sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije, igrao je za mladu i B fudbalsku reprezentaciju, a za A selekciju Jugoslavije nastupio je samo jedanput.

Legendarni Ivica Osim, bivši igrač i trener suparničkog FK Željezničara, za Haseta je rekao kako je bio odličan i inteligentan fudbaler i kako bi, da je kojim slučajem igrao u tadašnjoj prijestolnici – Beogradu, doživio mnogo veću afirmaciju.

U turski klub Fenerbahçe Hase odlazi 1963., ali kada je uoči susreta sa Željezničarom čuo da FK Sarajevo muku muči da sastavi dobru ekipu, zaputio se natrag kući.
Dobio je ispisnicu na desetak dana i ponovo se registrovao za matični klub. Sarajevo je susret protiv Želje dobilo sa 3:2, a nakon postignutog pogotka Hase je u oduševljenju polomio prečku gola.

U Tursku se potom vratio nakratko, odigrao svega devet utakmica i, kažu, Fenerbahçeu kao odštetu platio iznos veći od onoga što je dobio kada je potpisao ugovor. Samo da ga puste da se vrati nazad u svoje Sarajevo.

Iz tog vremena datira i njegova čuvena izjava, koja je kao grafit zapisana na zidu pomoćnog stadiona Koševo:

– Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati.

Hase je volio i sa rajom igrati „na male“, pa je i prije važnih utakmica znao pobjeći iz karantina i pojačati postavu svog „uličnog tima“.
Posljednji nastup upisao je 16. oktobra 1966. godine na Kantridi u Rijeci, kada je doživio povredu zbog koje će koji mjesec kasnije i prekinuti karijeru. I to u sezoni kada je FK Sarajevo postalo prvakom Jugoslavije.

Pred kraj karijere otvorio je čuvenu ćevabdžincu “Devetka”, nazvanu po broju koji je nosio na dresu. Upravo zahvaljujući njemu su sarajevski ćevapi i postali poznati širom regije.

Na glasu je bio i kao čovjek „široke ruke“, koji je za sarajevske siromahe uvijek imao lijepu riječ i nešto novca za udijeliti. (Naj portal)