Pratite nas

Sudbine

Iz male Bosne stiže još jedno kapitalno djelo u pčelarstvu: ALIJA DOLOVAC OBJAVIO KNJIGU “PČELE I MEDONOSNO BILJE”

Published

on

Veteran pčelarstva inžnjer Alija Dolovac, devedesetgodišnji je fenomen koji se rijetko sreće. Iako je u desetoj deceniji života (gati kroz 93. godinu i veoma je vitalan) Dolovac je odštampao prve primjerke jednog od najkapitalnijih djela u pčelarstvu “PČELE I MEDONOSNO BILJE” i time je, kako kaže, zaokružio svoj stručni opus na polju pčelarstva, kojeg je obradio u pet knjiga.

“Jako dugo sam radio na ovoj knjizi. Skoro 20 godina, jer mi je bila životna želja da zaokružim oblast pčelarstva kroz naučni, stručni i praktični rad. Sa ovih pet knjiga sam jedini u svijetu uspio objediniti i obraditi sve pčelarske teme – kazao nam je Dolovac.

Knjiga je bogato opremljena 1257 strana na A 4 formatu, a u njoj je Dolovac obradio 1.800 biljaka, te sve ilustrovao kvalitetnim fotografijama.
Ovo kapitalno djelo može se trenutno nabaviti samo kod Dolovca. Njegov kontakt telefon je 033 641 353. Pozivni za BiH je 00387.

Uprkos godinama, Alija u tišini svog doma i dalje piše, prelistava svoju bogatu biblioteku. Oko njega su bile brojne knjige koje je sam napisao i izdao. Pčelinjak na periferiji Sarajeva je rasformirao i to tako što je zajednice poklanjao komšijama i uspješnim pčelarima.

Po struci je, napominje, geodetski inžinjer s višom spremom. U ovoj oblasti je objavio nekoliko značajnih radova, a onda se posvetio pčelarstvu, u koje je “zaplivao” amaterski osamdesetih godina prošlog vijeka. UZ savrem,enu pčelarsku praksu posvetio se i naučnim radovima, te pisanju stručne literature. Njegova knjiga “Savremeno pčelarstvo” se smatra najznačajnijim djelom iz ove oblasti, redovna je literature na univerizitetima.

!Ali, nažalost, nije u pčelarskim krugovima – sa žaljenjem konstatuje Dolovac, te iznosi šokantan podatak da je u BiH tek svaki petnaesti pčelar kupio knjigu “Savremeno pčelarstvo”

“To je sramota! Zar je pčelarima žao izdvojiti dva kg meda koliko košta knjiga? Zato nam je pčelarstvo u sve težem položaju – kaže Alija Dolovac.
Privatno nam je ispričao koliko fa je ljudi I pčelarskih autoriteta prevarilo. Dao im na obraz knjigu, a oni mu nikada nisu platili. Bile su to narudžbe od 10 do 20 knjiga, koje su preuzimali predsjednici pojedinih pčelarskih udruženja, a među njima danas ima onih koji obnašaju značajne funkcije u Federalnom Savezu pčelara. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending