Pratite nas

Sudbine

Istina se saznala nakon 38 godina: A SELO JE OGOVARALO DA SPAVA S KIM STIGNE, JER JOJ KĆERKA NE LIČI NA OCA

Published

on

Aljona Romanova iz Sibira je tokom cijelog djetinjstva slušala komentare koji su je proganjali decenijama. Naime, stalno su joj govorili da je njen otac neki drugi čovjek, jer ga je majka prevarila.

Tek poslije 38 godina misterija je razriješena, a istina koja je isplivala na vidjelo je sve mještane sela ostavila bez teksta. Ispostavilo se da su Aljonu Romanovu i Gulsina Kudrjakovu odgajali i vaspitavali pogrešni roditelji. Porodice gdje su djeca odrastala su doživjele stvari koje nisu mogli ni da zamisle u snu.

Aljonine roditelje je šokiralo saznanje da je im je biološko dijete oduzeto, jer su ljekari u sovjetskoj bolnici 1982. godine zamijenili novorođenčad. Zbog nesmotrenosti i neodgovornosti stručnih lica, sudbine ljudi su dobile potpuno drugačiju putanju.

Aljona je za tabloid San rekla da se žena koja ju je podigla suočila sa beskrajnim ismijavanjem, čak i od sopstvenog muža, optužujući je da je spavala okolo sa drugim muškarcima. Inače, ona ima izrazito azijske karakteristike, kao i mnogi ljudi u planinskoj sibirskoj republici Tuva. Međutim, njeni roditelji su slovenskog porijekla.

Majka Vasilija više nije mogla da izdrži takav pritisak, užasno ismijavanje okoline, a čak joj je i muž stalno govorio da je išla okolo i spavala sa drugim muškaricma. Odlučila da uradi DNK analize i pozvala je emisiju koja se bavi temom utvrđivanja roditeljstva kako bi konačno razbila sve sumnje.

“Kada sam čula rezultate testa, osjetila sam ogromno olakšanje, briznula sam u plač – rekla je Aljona.

Međutim, prije ovog testa, Aljona i Gulsina, djevojčice koje su bile zamijenjene na rođenju, prvi put su se srele sa 13 godina, nakon što je Aljonin otac jednog dana posjetio bolnicu i saznao da u susjednom selu postoji dijete koje izrazito liči na njega.

“Moj otac je pozvao moju majku, rekao joj ovo, a ona je otišla u bolnicu i uvjerila se da ta djevojčica liči na njega – rekla je Aljona.

Hrabra tinejdžerka je preuzela sve na sebe i pokušala je da uđe u trag porodici u selu Pokrovka. Ali, njene nade o sretnom ponovnom okupljanju su propale.

“Kada sam prvi put došla kod Vasilije, biološke majke, njena porodica me nije prihvatila, izbacili su me. Počela je da viče, nije mi vjerovala i bila je nervozna. Vasilja je govorila da su sve laži, nije vjerovala u to – kaže Aljona.

Gulsina i ona su se pratile na društvenim mrežama, ali nisu imale nikakvu komunikaciju. Tek poslije nekoliko godina su se slučajno srele u obližnjem gradu Kizil i tada je počelo jedno veliko prijateljstvo među njima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending